Sjetih se vremena kada su se Crnom Gorom širile (dez)informacije, i to "povjerljive i provjerene" o rastu cijena akcija na berzama. Pa su se stihijski kupovale akcije, za neke basnoslovne i nerealne vrijednosti. Srećom nijesam učestvovao u tom "El doradu" te 2007 i 2008 godine, što zbog nemanja para što zbog odredjenog znanja koje sam stekao radeći sa tim akcijama dugo godina. Ali drugi su bili vrlo odvažni u tome, jer valjda im "pamet nije smetala" pa su dizali kredite i na osnovu nekih informacija "iz prve ruke" od "uticajnih" ljudi koji su navodno u kontaktu sa ovim ili onim, pa znaju "pravo stanje" i kako će te akcije "ići do 15 eura" i sl. Uglavnom sve je bilo krajnje špekulativno. Pomamljivan je narod i preko medija i putem "curenja informacija" tako da je sve naduvavano do besmisla. Prosto rečeno pomamljivanje ili popaljivanje naivnih ljudi, željnih brze i lake zarade! Ovako je bilo ne samo za akcije, veći i za nekretnine,
Danas, u vrijeme duboke ekonomske krize svjetskih razmjera, krenulo je ponovo da se pretjeruje, ali u suprotnom pravcu. Sad se pretjeruje sa negativimom i pesimističkim procjenama. Sve neke crne slutnje, priče o kolapsima, o bankrotstvu, o smjenama itd.Ko širi ove priči, gdje one nastaju, u čijoj kuhinji? Pročitao sam jednu pametnu misao u nekoj knjizi o liderstvu, gdje govori o saradnicima i njihovoj kljucnoj ulozi u vrijeme reformi i tranziciji društva. I kaže da svaki saradnik nosi po dvije kofe. Jednu kofu sa vodom i jednu kofu za benzinom. I kad čuje priče i tračeve u firmi, koji se obično šire kao kakva vatra u vrijeme nekih promjena, može da odreaguje na dva načina. Jedan je da taj da tu malu vatru nezadovoljstva i ogovaranja odmah polije sa onom kofom vode i da je ugasi dok je još mala. A može da onom drugom kofom doda "ulje na vatru" kako mi to u Crnoj Gori kažemo.
I tu ja vjerujem da leži "snaga" ovih raznih spekulacija i kataklizmičkih predvidjanja, što neki ljudi koji su na solidnom nivou autoriteta, koji su neki mali lideri u svojim sredinama, dolivaju "ulje na vatru" tj. prosipaju onu drugu kofu sa benzinom, i onda se lako taj požar dobija na snazi, i postaje "požar širokih razmjera". U tome i leži odgovornost onih koji stoje na odredjenim pozicijama u društvu, kojima ljudi mogu vjerovati, da ne koriste to za pomamljivanje i popaljivanje naroda sa početka ove priče. Jer nema razlike, da li su to nazovi "pozitivne" ili "negativne" priče, posljedice su u oba slučaja katastrofalne, jer nijesu bile istinite već špekulacija. Bolje bi bilo da intelektualci svih profila i dr. ljudi od uticaja u svojim malim sredinama, nose onu drugu kofu sa vodu, kofu odmjerenosti, da gase te male vatre po cijenu da budu neprihvaćeni, neinteresantni i nezanimljivi. Takvi staloženi ljudi i ljudi "hladne glave" nam trebaju u ovo vrijeme velikih promjena i kriza, kad su "u strahu velike oči", da ne bi tim kofama sa bezinom sve zapalili i desio se krah berze i drugih institucija. Pa da nam se desi ono što smo prizivali svojim spektakularizmom, jer su ga razgorjeli ljudi sa odredjenim autoritetom.
Danas, u vrijeme duboke ekonomske krize svjetskih razmjera, krenulo je ponovo da se pretjeruje, ali u suprotnom pravcu. Sad se pretjeruje sa negativimom i pesimističkim procjenama. Sve neke crne slutnje, priče o kolapsima, o bankrotstvu, o smjenama itd.Ko širi ove priči, gdje one nastaju, u čijoj kuhinji? Pročitao sam jednu pametnu misao u nekoj knjizi o liderstvu, gdje govori o saradnicima i njihovoj kljucnoj ulozi u vrijeme reformi i tranziciji društva. I kaže da svaki saradnik nosi po dvije kofe. Jednu kofu sa vodom i jednu kofu za benzinom. I kad čuje priče i tračeve u firmi, koji se obično šire kao kakva vatra u vrijeme nekih promjena, može da odreaguje na dva načina. Jedan je da taj da tu malu vatru nezadovoljstva i ogovaranja odmah polije sa onom kofom vode i da je ugasi dok je još mala. A može da onom drugom kofom doda "ulje na vatru" kako mi to u Crnoj Gori kažemo.
I tu ja vjerujem da leži "snaga" ovih raznih spekulacija i kataklizmičkih predvidjanja, što neki ljudi koji su na solidnom nivou autoriteta, koji su neki mali lideri u svojim sredinama, dolivaju "ulje na vatru" tj. prosipaju onu drugu kofu sa benzinom, i onda se lako taj požar dobija na snazi, i postaje "požar širokih razmjera". U tome i leži odgovornost onih koji stoje na odredjenim pozicijama u društvu, kojima ljudi mogu vjerovati, da ne koriste to za pomamljivanje i popaljivanje naroda sa početka ove priče. Jer nema razlike, da li su to nazovi "pozitivne" ili "negativne" priče, posljedice su u oba slučaja katastrofalne, jer nijesu bile istinite već špekulacija. Bolje bi bilo da intelektualci svih profila i dr. ljudi od uticaja u svojim malim sredinama, nose onu drugu kofu sa vodu, kofu odmjerenosti, da gase te male vatre po cijenu da budu neprihvaćeni, neinteresantni i nezanimljivi. Takvi staloženi ljudi i ljudi "hladne glave" nam trebaju u ovo vrijeme velikih promjena i kriza, kad su "u strahu velike oči", da ne bi tim kofama sa bezinom sve zapalili i desio se krah berze i drugih institucija. Pa da nam se desi ono što smo prizivali svojim spektakularizmom, jer su ga razgorjeli ljudi sa odredjenim autoritetom.
Коментари
Постави коментар