недеља, 04. март 2012.

DONESI ODLUKU!

Imao sam prekujuče jedan težak razgovor telefonom, sa nekim „donosiocima odluka“. Eh, kako fino zvuči ovaj naziv za te ljude koji je zapravo prevod engleskog naziva „decision-makers”. A razgovor je bio težak, ne samo zato što su neke njihove odluke pogrešne i zbog kojih trpimo negativne posljedice, već zato što ti „donosioci odluka“ odlažu da donesu odluku. Da, nevolja je kad imate vodje tj. ljude koji su neodlučni. Oni imaju obrazloženje o negativnim stranama jednog ili drugog izbora. Govore o rizicima i posljedicama. Sve čine, ali ne donose odluku.
Ima ta starozavjetna poznata priča o pustinji, u kojoj je jedan cijeli narod četiri decenije lutao. Izašao je iz zemlje svog ropstva. Morao je proći kroz jednu pustinju, dužine nekih 11 dana hoda. I da udje u Obećanu zemlju. Ali kad su došli do granice, uplašili su se, nijesu smjeli da udju, jer su čuli priče o nekim „divovima“ koji žive u toj zemlji, o njihovim utvrdjenim gradovima čiji se „zidovi pružaju do neba“. Govorili su za sebe da su kao skakavci naspram ovih gorostasa. Neodlučnost čini da donicu od 11 dana prelazimo za 40 godina!
Niti su bili za to da udju u Obećanu zemlju, niti da se vrata u ropstvo Misira. I cijeli jedan naraštaj je izginuo lutajući po pustinji neodlučnosti.
Zato jedna od najvažnijih odlika pravog karaktera je – odlučnost. Odlučnost je za mene spemnost donijeti odluku. Ma kako teška bila, odluke se moraju donijeti. I to po onoj izreci pokojnog srpskog premijera Djindjića, kad je govorio o teškim odlukama koje je morao donijeti: „Ako moraš da progutaš jednu veliku i jednu malu žabu. Prvo pojedi veću!“.
Za odlučnost, je po mom mišljenju, potrebna hrabrost i vjera u ono što se čini. Takvi su za mene pravi „donosioci odluka“.