Ovih dana svjedoci smo promenljivosti vremena i raznih skokova i padova temperature. Podsjeti me na djetinjstvo kada sam jednog marta sa svoje terase, gledao u jednom danu sva 4 godišnja doba. Toga dana je istovremeno bilo sunce, a provejavao je sitan snijeg, pa je kasnije stigla kiša pa opet sunce. Onda sam prvi put čuo staru priču o Baba Marti, koja je "kriva" za ove turbulencije. To je priča o jednoj Babi koja "pokauzuje zube" i koja neda suncu da postojano ogrije. Zapravo to je priča o zadnjim trzajima zime i hladnoća, pred dolazećim proljećem i toplim suncem koje ono donosi. Ova priča o Baba Marti je potekla iz bugarske tradicije. Uvrežena je u običaje bugarskog naroda, koji i danas od prvog pa do 22og marta svake godine slave ovaj paganski običaj. Obično je to 1.mart, vjeruju da kakav je taj dan takva će biti cijela godina. Ako je lijepo vrijeme, biće dobro i tokom cijele godine, a ako je nevrijeme onda će i godina biti puna nevolja.
Jedan od najvećih borbi kada sam ušao u svoj lični proces metanoje, a uopšte i najvažnija bitka na putu duhovne zrelosti, bila je borba sa promenljivošću mog raspoloženja, mišljenja o onom što me okružuje i bezvoljnosti.
Kao da je postojala ova Baba Marta u mojoj nutrini, koja je nastojala da vojuje protiv proljeća koje je trebalo da smjeni tu "zimu" i studen moje duše. Ti hladni talasi zapljuskivali su moju dušu, pa sam u jedan dan mogao i plakati i smijati se. Kad bi se htio obradovati uspjehu, iza toga bi dolazili talasi neke ispraznosti i melanholije. Ono što mi se činilo dobrim, već u sljedećem trenutku bi bilo objektom mojih sumnji. Kad bi krenuo da uradim nešto, zakucala bi me stolicu bezvoljnost i svejednoća.
Zato kažem, sa ovom Babom se prije ili kasnije moramo součiti i pobjediti, i ne smijemo je hraniti svojim izgovorima da je to dio našeg temperamenta i vaspitanja. Jer volja Božija za naš život je POSTOJANO DOBRO, jer od Oca svjetlosti dolazi samo svjetlo u kome nema mena. Kao što postoji bitna razlika izmedju sunce koje sjaji neprestanim sjajem i mjeseca koji je promjenjiv, nekad mlad, a nekad pun, jer je samo odsjaj prave svjetlosti.
Zato ljudi koji su kao ovo martovsko vrijeme, čas namršteni kao kiša, čas hladni kao snijeg, pa opet previše euforični i jaki kao sunce koje se probija kroz oblake, daleko su od istinskog duhovnog raspoloženja. Oni su nestalni na svojim putevima, na njih lako utiču okolnosti, tudje riječi i negativni izvještaji. Oni nijesu ljudi na koje se možete osloniti, nijesu karakteri, da bi ste ih našli tamo gdje ste se dogovorili. Oni mjenjaju mišljenje, svoje raspoloženje i gube volju za onim što je dobro.
Zato i ne čudi ovaj bugarski običaj i vjeroavnje, da kakvi su dani za vrijeme Baba Marte, da će biti i čitava godina. Ljudi koji svoj unutarnji nemir i dileme, ne pobjede na početku svoga preobraćenja, ostaju takvi cijeloga svojega života. A Pismo kaže, na jednom mjestu, da ti ljudi podjeljenje duše, neka ne misle da će iša primiti od Gospoda, jer su nepostojani na svojim putevima. Njih je "začarala" ova Baba Marta svojim hladnim zubima, te ne dočekaše toplo proljeće.
Kao da je postojala ova Baba Marta u mojoj nutrini, koja je nastojala da vojuje protiv proljeća koje je trebalo da smjeni tu "zimu" i studen moje duše. Ti hladni talasi zapljuskivali su moju dušu, pa sam u jedan dan mogao i plakati i smijati se. Kad bi se htio obradovati uspjehu, iza toga bi dolazili talasi neke ispraznosti i melanholije. Ono što mi se činilo dobrim, već u sljedećem trenutku bi bilo objektom mojih sumnji. Kad bi krenuo da uradim nešto, zakucala bi me stolicu bezvoljnost i svejednoća.
Zato kažem, sa ovom Babom se prije ili kasnije moramo součiti i pobjediti, i ne smijemo je hraniti svojim izgovorima da je to dio našeg temperamenta i vaspitanja. Jer volja Božija za naš život je POSTOJANO DOBRO, jer od Oca svjetlosti dolazi samo svjetlo u kome nema mena. Kao što postoji bitna razlika izmedju sunce koje sjaji neprestanim sjajem i mjeseca koji je promjenjiv, nekad mlad, a nekad pun, jer je samo odsjaj prave svjetlosti.
Zato ljudi koji su kao ovo martovsko vrijeme, čas namršteni kao kiša, čas hladni kao snijeg, pa opet previše euforični i jaki kao sunce koje se probija kroz oblake, daleko su od istinskog duhovnog raspoloženja. Oni su nestalni na svojim putevima, na njih lako utiču okolnosti, tudje riječi i negativni izvještaji. Oni nijesu ljudi na koje se možete osloniti, nijesu karakteri, da bi ste ih našli tamo gdje ste se dogovorili. Oni mjenjaju mišljenje, svoje raspoloženje i gube volju za onim što je dobro.
Zato i ne čudi ovaj bugarski običaj i vjeroavnje, da kakvi su dani za vrijeme Baba Marte, da će biti i čitava godina. Ljudi koji svoj unutarnji nemir i dileme, ne pobjede na početku svoga preobraćenja, ostaju takvi cijeloga svojega života. A Pismo kaže, na jednom mjestu, da ti ljudi podjeljenje duše, neka ne misle da će iša primiti od Gospoda, jer su nepostojani na svojim putevima. Njih je "začarala" ova Baba Marta svojim hladnim zubima, te ne dočekaše toplo proljeće.
Коментари
Постави коментар