Jednom sam od bivše ministarke čuo izraz za najteže poslove: "To su poslovi sa rokom!". I zaista to najstresniji poslovi oni koji moraju da se završe do nekog ugovorenog roka.
Iako ne znamo tačno ko postavlja te nemoguće rokove, itekako ih osjećamo na svojim ledjima. A često i sami smo krivi, obećavamo nešto do tog i tog roka, a na osnovu čega mi znamo kad će nešto stići u naš život? Što reče jedan moj prijatelj ženi koja je napravila frku što kasne sa nečim, pa je on upita: "Ko je utvrdio taj rok? zar nisi ti odredila, pa sad se nerviraš što ne možeš da to ispuniš." I zaista, vjerujem kada bi manje pravili ovakva obećanja i rokove, manje bi bilo stresnih dana.
A možda smo odredili rokove na osnovu nečijeg drugog obećanja, što je još gore. Vrzino kolo. Ali o tome sam već pisao.
Iako sam itekeko osjetio ovih dana taj pritisak da li ce se nesto stici do nekog roka, danas ipak želim da pišem o nečem mnogo složenijem i važnijem. Da bi približio to prepričaću priču o najdužem danu koji je ikad svanuo od postanka svijeta do danas. Priča je o velikom vodji i osvajaču iz starog zavjeta, Isusu Navinu, Mojsijevoj desnoj ruci i nasledniku, koji je uspio da uz velike borbe uvede narod u obećanu zemlju i da je naseli.
U odlučujućoj borbi protiv Amorejaca, borba se odužila, otpor neprijatelja je bio značajan, i već se dan približavao svome kraju ali ne i bitka. Rasla je tenzija kod Isusa Navina, jer noć bi bila spas za neprijatelja. I onda je povikao snažno"Stani sunce i stani mjeseče nad Gebeonom!!!" i Gospod nad vojskama, je odgovorio na molitvu, prvi put u istoriji se desilo da je vrijeme stalo, na zapovjest jednoga covjeka koji se borio sa neprijateljem ili i sa rokom. I zaista dan je trajao i trajao sve dok neprijatelj nije poklekao, sve do konačne pobjede! Sjajno! To je kao da fudbalsku utakmicu sudija produžava sve dok ne postigneš odlučujući go. Podsjeti me, skoro sam na FB stavio status: "Ovu igru igramo dok ne pobjedim! Žao mi je zaista, takva su pravila, što ću kad mi je sudija Otac. :)))"
Tako je kod svakog koji bije pravednu bitku! Osudjen je na pobjedu :) Samo postoji uslov da ne prestane da se bori, jer dan će trajati dok traje bitka. Svjetlo će sjati nad pravednikom koji ne gleda na sat i na rokove, već drži fokus na bitci. Noć i njena tama je utočište za dušmane, zato prijatelju ustani i zapovjedaj jakim glasom Suncu i Mjesecu da stanu. I moraju stati. Kaži tom tvom neprijatelju i roku, da neće biti kako je neko mislio da će biti, već kako Bog zapovjeda. Jer ako smo u bitci onda je svanuo naš dan, najduži i najsvjetliji dan, i neće mrknuti već će trajaće dok bude trebalo, do tvoje i moje konačne pobjede!
Budi hrabar i miran, ljudski rokovi ne važe za tebe i mene!
Iako ne znamo tačno ko postavlja te nemoguće rokove, itekako ih osjećamo na svojim ledjima. A često i sami smo krivi, obećavamo nešto do tog i tog roka, a na osnovu čega mi znamo kad će nešto stići u naš život? Što reče jedan moj prijatelj ženi koja je napravila frku što kasne sa nečim, pa je on upita: "Ko je utvrdio taj rok? zar nisi ti odredila, pa sad se nerviraš što ne možeš da to ispuniš." I zaista, vjerujem kada bi manje pravili ovakva obećanja i rokove, manje bi bilo stresnih dana.
A možda smo odredili rokove na osnovu nečijeg drugog obećanja, što je još gore. Vrzino kolo. Ali o tome sam već pisao.
U odlučujućoj borbi protiv Amorejaca, borba se odužila, otpor neprijatelja je bio značajan, i već se dan približavao svome kraju ali ne i bitka. Rasla je tenzija kod Isusa Navina, jer noć bi bila spas za neprijatelja. I onda je povikao snažno"Stani sunce i stani mjeseče nad Gebeonom!!!" i Gospod nad vojskama, je odgovorio na molitvu, prvi put u istoriji se desilo da je vrijeme stalo, na zapovjest jednoga covjeka koji se borio sa neprijateljem ili i sa rokom. I zaista dan je trajao i trajao sve dok neprijatelj nije poklekao, sve do konačne pobjede! Sjajno! To je kao da fudbalsku utakmicu sudija produžava sve dok ne postigneš odlučujući go. Podsjeti me, skoro sam na FB stavio status: "Ovu igru igramo dok ne pobjedim! Žao mi je zaista, takva su pravila, što ću kad mi je sudija Otac. :)))"
Tako je kod svakog koji bije pravednu bitku! Osudjen je na pobjedu :) Samo postoji uslov da ne prestane da se bori, jer dan će trajati dok traje bitka. Svjetlo će sjati nad pravednikom koji ne gleda na sat i na rokove, već drži fokus na bitci. Noć i njena tama je utočište za dušmane, zato prijatelju ustani i zapovjedaj jakim glasom Suncu i Mjesecu da stanu. I moraju stati. Kaži tom tvom neprijatelju i roku, da neće biti kako je neko mislio da će biti, već kako Bog zapovjeda. Jer ako smo u bitci onda je svanuo naš dan, najduži i najsvjetliji dan, i neće mrknuti već će trajaće dok bude trebalo, do tvoje i moje konačne pobjede!
Budi hrabar i miran, ljudski rokovi ne važe za tebe i mene!
Коментари
Постави коментар