Пређи на главни садржај

MIRIS DUŠE

Poljem se širi miris Tvoje sponzaje
Kao skupocjeni miomiris na rukama kraljevića
cijelo nebo svježim dahom odiše
pune mi grudi Tvoje prisutnosti

Kako si nas divnim čulom obdario
kao da si rekao:
Ne možeš Me dodirnuti svojim rukama
ne možeš Me okusiti na svojim nepcima
ne možeš Me vidjeti jer bi pao od straha
Ali evo ti
moćićeš osjetiti Miris moje duše
koja za tobom čezne
po tome ćeš Me prepoznati
kad ti budem dolazio u posjete
da te razgovorim i utješim

Oh, kao da Te imam sada na mojim nosnicama
tu si izabrao mjesto našeg susreta
Tu ispod kože

Kralju svog mirisnog i ljekovitog bilja
Dušu moju krijepiš svojim aromama
čitavo mi Nebo stane u jedan udisaj
a sva tama nestane u jedan izdisaj

Zaista, poljem se širi miris tamjana
želiš li moje srce da ovim kadom posvetiš
da probudiš moja gorka sjećanja
i svojim ih cvjetnim medom zasladiš

Mirišeš mi na grudi moje majke
kad me je prvi put podojila
i nju sam po mirisu tražio onako nemoćan
Mirišeš mi i na prvu ljubav djevojačku
koja je mirisnim vjenacom glavu okitila
kao krunom od prvih pupoljaka
mirišeš mi na logorsku vatru
kraj koje sam mladalačke snove dijelio s prijateljima
Mirišeš mi na pokošeno polje
poslije proljetnje kiše i grmaljavine
kada se jarko sunce probija i sjaji

O Gospode, uljem si namazao moju glavu
kao za dobrodošlicu dragom prijatelju
da pokažeš time svoju radost i naklonost
okružio si me svojim mirisima

Evo osjetim kako mi se sliva niz glavu
ovo mirisno ulje tvojega miropomazanja
ono najbolje svešteničko
sačinjeno od najčistijeg apotekarskog ulja
oplemenjeno biranim aromatičnim biljem
smirne i timijana

I evo moja duša se raduje, kupa i liječi
moja se utroba uskolebala od tvoje slave
želio bi gromko da te proslavim
i ime Tvoje uzvisim
jer si izabrao da po meni širiš miris
Tvoje spoznaje na pokajanje i život
onima koji te osjete i prepoznaju
kao ja miris tvoje duše

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
1 коментар
Прикажи све

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz
1 коментар
Прикажи све

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski
Постави коментар
Прикажи све