Пређи на главни садржај

GORLJIVOST

U zadnje vrijeme nekako se više nego ikad ranije preispitujem, ima dosta toga ispred mene ali i mnogo toga i iza mene. Pa iskustvo i ono što mi ono govori sve više koristim za neke izbore i planove za ubuduće. Imam viziju i snovi me ne napuštaju, ali kao da mi jedna stvar pomalo manjka pa zato teže dolazim do rezultata. Po meni ta stva je važnija od vizije i životnih snova, tačnije bez nje nema ispunjenja i pobjede. To je STRAST, žudnja i gorljivi stav da se ostvari ono o čemu sanjam.
Nema lidera i nema vodje koji može da nekog povede ili da dodje do uzvišenog cilja, ako nema te vatre u njemu. Vatreno srce ruši prepreke pred sobom na putu do neba. Ono je kao pogonsko gorivo broda kome je vizija kormilo a san destinacija. Ne može se ploviti bez gorljivog duha.
I ljudi i Bog vole one koji imaju tu vatru u grudima, koja nadima i dahće, dok se ne ostvare snovi. Samo se ovakvoj strasti sve u životu podaje i ne odolijeva. Sve mu je podložno i moguće.
Kako sam nekad žarko žudio za nekim stvarima. Kako sam se borio za svoju ženu u molitvi, za svoju djecu da im obezbijedim krov nad glavom. Nekaže slučajno Sveto Pismo slučajno "Mnogo može molitva pravednika, ako je žarka". Daj mi Bože ove vatre, koja sve pretapa. Kao što se zlato topi na vatri, pa u toj vatri sagorjeva sva nečistoća. Suvo zlato je mekano i sjajno, kao srce pravednika kojeg ispunjava ova sveta vatra.
Kao da sam postao krut i hladan, zbog svih otpora koji mi stoje na putu, nekih razočarenja, ali i zbog neposvećenja svojim snovima. Krutost duha dolazi zbog izostanka ove zlatareve vatre koja pretapa plemenite metale. A mekano srce, puno sažaljenja zbog nevolje naroda, može imati samo onaj koji raspaljuje ovu vatru u svojim grudima.
Eh da mi je da se iznova razgori ovo moje srce, jer nije daleko obećenje i blagoslov od mene, već su grijeh i nevjera namnožili u mome srcu, pa sam se odaljio i ohladio.
Treba mi ta mladalačka strast, koja ne kalkuliše, koja pobjedjuje strahove, koja ide glavom kroz zidove. Pomalo naivno, ali svakako iskreno i spontano. Ova strast ne priznaje opoziciju i ne veliča je. Ona ne govori svojem Bogu kako su velike prepreke koje su na njegovom putu, već u autoritetu govori ovim preprekama kako je velik njegov Bog i da se bace u more. I poslušaće!
Ima još u meni ovog plamena, ima još u meni harizme i Svetoga duha, da ustanem i krenem iznova da ostvarim ono za što sam rodjen, za ovo vrijeme, za moje snove! Jer niko nemože da učini ono što je moj dio niti mi može pomoći ili me odmijeniti. A za to će mi trebati gorljivo, radosno i probudjeno srce, koje se ne miri sa izazovima.

Коментари

  1. Ja vjerujem da ta strast koju neko ima ne može da nestane. Može da utihne, jer sve jeste ciklus. Gore, dolje, plus, minus i sve jedno iz drugoga proističe. Nema strasti bez zatišja. Veće zatišje još veću gorljivost će rasplamsati. Radujem se velikim djelima koja su pred tobom i rado ću biti uz tebe na tom Putu.

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala Ljiljo, bas divno rečeno. Razniježila si me :-)

    ОдговориИзбриши
  3. Harizma je luca koja se vidi izdaleka.
    Pozdrav Ljiljo, nemam sto da dodam.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski