Možda ova priča ne bude razumljiva onima koji ne razumiju ili nisu iskusili šta je pravi glas Božiji, proročki uvid i riječ i šta je vodjstvo od strane Svetoga Duha. Ali rizikovaću i prepričati priču o Valamu, kontroverznom, ili čak lažnom proroku, koji je da bi udovoljio svojemu caru, a neprijatelju božijeg naroda, za pare trebao da prokune Božiji narod.
Ali ovo je i pričao o meni i svakom onom koji zaveden nekim svojim ličnim interesima upada u samoobmanu vjerujući da radi veoma važan posao, koji je dobar i po njega, i po cara i po boga, a zapravo vrši jednu prljavu rabotu uperenu protiv pravednog naroda. Koji upadaju sve dublje i dublje u laž, uvjereni da vrše Božiju volju, a zapravo vjeruju u nekim glasovima u sebi koji im se čine razumnim i dobrim, a vode ih u propast i nemaju veze ni sa Bogom ni sa pravdom.
Poznata je ovo priča, i pamti se po tome što je neki magarac progovorio ne bi li sprečio proroka da izvrši ne milo djelo. Dugo nijesam razumio ovu kontradiktornu priču ali mislim da sam uhvatio sakriveni biser ove priče koja je jedno veliko otkrovenje.
Elem, kada su došli stražari carevi da povedu Valama. On se kao odupirao, nećkao i molio se Bogu za vodjstvo, "da li da ide ili ne?". A bilo je više nego očigledno šta je volja Božija, pa se nije imalo šta moliti. To je kao kad bi se molio, banalizovaću: "O Bože ako je tvoja volja, ja ću sad ukrasti ove pare, a ako nije ti me spriječi!" ili da neki oženjen muškarac, polako se zbližava sa nekom koleginicom, da pravi neke korake ka njoj da bi ostvario vezu sa njom i da se moli Bogu "ako je tvoja volja neka bude nešto, a ako nije neke ne bude!" Kakve su to molitve? Šta očekujemo čuti? Kao Valam "Idi ti kod nje kući, lezi u krevet, pa ću ti ja dati dalja upustva!".
I onda je čuo glas "idi, ali ne čini ništa dok ti ne kažem". I tako Valam je krenuo sve bliže i bliže izvoru svoje sablazni. Primicao se Caru i njegovoj obećanoj nagradi. Vjerovatno uz kalkulaciju, da će možda nešto ispasti, pa da ostane u ljubavi carevoj i njegovoj nagradi, a da opet ne pogriješi ni prema Bogu.
Ali to ne ide tako. Jedno NE je bilo dovoljno. Ali ne, Valam zajaše magaricu, i krenu ka svojoj "veoma mudroj božijoj riječi" ka potencijanoj nagradi, na svojemu iskušenju.
Kao ona stara studentska laž " lezi pored mene, neću ti ništa!". Primicao se. I kad je došao u jedan tjesnac, susreo se sa velikim Božijim gnijevom, na putu im je stajao Andjeo sa isukanim mačem, da presudi ovom "samoobmanutom" proroku. Ni njega u svojem sljepilu Valam nije vidio, dok jeste sirota njegova magarica. Stade ukopana od straha. Valam je počeo da bije sirotu životinju da se krene. To bi bila sigurna pogibija za oboje.
E dotle je došlo, sa ovim prorokom, da je Gospod progovorio kroz magaricu da bi ga zaustavio. Kad je vidio da magarica priča, tek tada je shvatio da je pravi Bog na djelu.
Bog u svojoj milosti šalje i ovakve signale, ne bi li odvratio neke od svojih suludih planova, skovanih u svojoj samoobmani. Jer ono što je čuo prorok kao neki unutarnji glas, nije imalo veze sa životom, ni sa onim na šta ga je magare upozorilo.
Kako je to moguće? Pa moguće je onda kada se mi otvaramo za obmanu. I to sam nažalost kod mnogo, mnogo ljudi sreo, a i sam se borim sa tim. Da zbog nekih svojih bolesnih ambicija i interesa, ljudi su spremni da povjeruju u obmanu. Da vjeruju u nju, nazivajući je intuicijom, neki nutarnjim glasoom, iako je sumanuta i izraz njihovog sebičnog ega.
Ja sve više provjeravam te unutarnje glasove. Postoji Sveto Pismo, kojim se treba baždariti svaka ova "proročka objava" dolazilo to od nas samih, bilo proizvod klasičnog sujevjerja ili nekih profesionalnih vidioca. Pa su u stanju da npr založe sve svoje bogastvo na neku kocku neki broj koji im se sa neba objavio, gledajući neke holivudske filmove. I onda zaludu ih neko urazumljuje, jedino im kroz magaricu Bog može progovriti, da bi se olavertili i čuli i opomenuli se od svojih suludih planova!
Stara zapovjest kaže "Ne kušaj Gospoda boga svojega!". Ni Isus nije eksperimentisao skakjući sa najviše crkve, da bi se ispunilo "da će zapovjediti andjelima svojim da nas čuvaju na svim našim putevima!". On nije prihvatio ponudu Sotoninu te vrste, da bi pokazao svoju vjeru i fascinirao bilo koga!
Tako i mi ne bi trebali raznima "molitvama" da tražimo vodjstvo i da se mic po mic primičemo nekim iskušenjima, misleći da smo jaki, da smo karakteri, i da ćemo kao Valam što je mislio kada dodje na mjesto te "nepristojne ponude"
biti jak da kaže Ne! Naprotiv, samo na početku, dok je izazov u povoju, kao ona medvedica o kojoj sam pisao, mi smo kadri je ukrotiti i reći Ne onom što je opštepoznato da je grijeh. Ne treba ti za to velika duhovnost, prorštva, vizije i "prosvećenost". Treba izgovoritii tu jednu najblagosloveniju riječ a to je "Ne, neću!", da ne bi magaricu morao bog slati da nam "prorukuje"!
Ali ovo je i pričao o meni i svakom onom koji zaveden nekim svojim ličnim interesima upada u samoobmanu vjerujući da radi veoma važan posao, koji je dobar i po njega, i po cara i po boga, a zapravo vrši jednu prljavu rabotu uperenu protiv pravednog naroda. Koji upadaju sve dublje i dublje u laž, uvjereni da vrše Božiju volju, a zapravo vjeruju u nekim glasovima u sebi koji im se čine razumnim i dobrim, a vode ih u propast i nemaju veze ni sa Bogom ni sa pravdom.
Poznata je ovo priča, i pamti se po tome što je neki magarac progovorio ne bi li sprečio proroka da izvrši ne milo djelo. Dugo nijesam razumio ovu kontradiktornu priču ali mislim da sam uhvatio sakriveni biser ove priče koja je jedno veliko otkrovenje.
I onda je čuo glas "idi, ali ne čini ništa dok ti ne kažem". I tako Valam je krenuo sve bliže i bliže izvoru svoje sablazni. Primicao se Caru i njegovoj obećanoj nagradi. Vjerovatno uz kalkulaciju, da će možda nešto ispasti, pa da ostane u ljubavi carevoj i njegovoj nagradi, a da opet ne pogriješi ni prema Bogu.
Ali to ne ide tako. Jedno NE je bilo dovoljno. Ali ne, Valam zajaše magaricu, i krenu ka svojoj "veoma mudroj božijoj riječi" ka potencijanoj nagradi, na svojemu iskušenju.
Kao ona stara studentska laž " lezi pored mene, neću ti ništa!". Primicao se. I kad je došao u jedan tjesnac, susreo se sa velikim Božijim gnijevom, na putu im je stajao Andjeo sa isukanim mačem, da presudi ovom "samoobmanutom" proroku. Ni njega u svojem sljepilu Valam nije vidio, dok jeste sirota njegova magarica. Stade ukopana od straha. Valam je počeo da bije sirotu životinju da se krene. To bi bila sigurna pogibija za oboje.
E dotle je došlo, sa ovim prorokom, da je Gospod progovorio kroz magaricu da bi ga zaustavio. Kad je vidio da magarica priča, tek tada je shvatio da je pravi Bog na djelu.
Bog u svojoj milosti šalje i ovakve signale, ne bi li odvratio neke od svojih suludih planova, skovanih u svojoj samoobmani. Jer ono što je čuo prorok kao neki unutarnji glas, nije imalo veze sa životom, ni sa onim na šta ga je magare upozorilo.
Kako je to moguće? Pa moguće je onda kada se mi otvaramo za obmanu. I to sam nažalost kod mnogo, mnogo ljudi sreo, a i sam se borim sa tim. Da zbog nekih svojih bolesnih ambicija i interesa, ljudi su spremni da povjeruju u obmanu. Da vjeruju u nju, nazivajući je intuicijom, neki nutarnjim glasoom, iako je sumanuta i izraz njihovog sebičnog ega.
Ja sve više provjeravam te unutarnje glasove. Postoji Sveto Pismo, kojim se treba baždariti svaka ova "proročka objava" dolazilo to od nas samih, bilo proizvod klasičnog sujevjerja ili nekih profesionalnih vidioca. Pa su u stanju da npr založe sve svoje bogastvo na neku kocku neki broj koji im se sa neba objavio, gledajući neke holivudske filmove. I onda zaludu ih neko urazumljuje, jedino im kroz magaricu Bog može progovriti, da bi se olavertili i čuli i opomenuli se od svojih suludih planova!
Stara zapovjest kaže "Ne kušaj Gospoda boga svojega!". Ni Isus nije eksperimentisao skakjući sa najviše crkve, da bi se ispunilo "da će zapovjediti andjelima svojim da nas čuvaju na svim našim putevima!". On nije prihvatio ponudu Sotoninu te vrste, da bi pokazao svoju vjeru i fascinirao bilo koga!
Tako i mi ne bi trebali raznima "molitvama" da tražimo vodjstvo i da se mic po mic primičemo nekim iskušenjima, misleći da smo jaki, da smo karakteri, i da ćemo kao Valam što je mislio kada dodje na mjesto te "nepristojne ponude"
biti jak da kaže Ne! Naprotiv, samo na početku, dok je izazov u povoju, kao ona medvedica o kojoj sam pisao, mi smo kadri je ukrotiti i reći Ne onom što je opštepoznato da je grijeh. Ne treba ti za to velika duhovnost, prorštva, vizije i "prosvećenost". Treba izgovoritii tu jednu najblagosloveniju riječ a to je "Ne, neću!", da ne bi magaricu morao bog slati da nam "prorukuje"!
Коментари
Постави коментар