недеља, 04. децембар 2011.

ČOPOR

Danas kolima krenuh ka gradu vidjeh poveću grupu momaka, koja je hodala skoro kao neki formacijski vod, ide trotoarom puni nekog adrenalina na prstima gaze da skoro poskakuju. Vidi se da djeluju kao neka cjelina, sa nekim istim ciljem. Kao da su pjevali neku pjesmu. A nedaleko odatle još dvije grupe su se sjedinjavale. Pretpostavljam da su to neki navijači ili tako nešto, i da će svi zajednički nastaviti negdje dalje, kao čopor vukova.
Definitivno ima to nešto u muškom rodu, posebno, da voli da je dio tako nekog čopora. Kao da se sve probudi u njima, hormoni počinju da rade, neobično su veseli i glasni. Primjećuje se neka bliskost, koja budi dobar osjećaj neke snage i sigurnosti. Kao da ih čujem "Mnogo smo jaki!"
Ovakvih "Čopora" je sve više ne samo kod nas u Croj Gori, već čitav svijet vrvi, usljed krize, od velikog broja okupljanja, protesta, štrajkova, aktivista. Sa manje ili više artikulasnim ciljevima.
I baš čitam nešto o čoporima, koji su karakteristični za grupisanje vukova. I ima neke sličnosti, jer čopor čine dva ili više vukova, bude ih do šest ali može i više. Predvodi ih alfa mužijak, ili čak alfa par (mužijak i ženka). Posmatrali su da alfa mužijak ne mora uvjek da bude i najači vuk, već onaj sa najačim karakterom. Jer najčešće borba za primat u čoporu, se dešava na tom psihičkom planu, ne nekim borbama.
Ali zašto se vukovi ili psi tako grupišu. Kao prvo, ako su sami teško mogu da prežive, a kao drugo i možda još interesantnije je to što kao čopor mogu doći do krupnog plena koji je nedostižan za jedinku.
I to me je zamislilo, jer ima neki socijološki važan aspekt i za ljude, ta pripadnost nekoj grupi. Prvenstveno grupi istomišljenika, koju predvodi neki alfa mužijak, odnosno guru. Ali čopor ne čine alfa mužijaci, već oni "omega mužijaci, odnosno ženke". Tako da mi se čini da da svi imaju neki razlog, osim onog što se spolja artikuliše kao plen, ali na ličnom nivou, omega jedinka dobija osjećaj pripadnosti, osjećaj zaštite, pronalazi sebe u nečemu i dobija osjećaj neke
samovrijednosti. A alfa mužijaci oni imaju drugačije aspiracije, jer oni imaju čvrst karakter, i nije im primaran taj osjećaj sigurnosti, već su usmjereni na krupan plen, koji ne mogu da dohvate kao jedinke. I tu se krije ono što sam danas htio da osvjestim, taj efekat čopora, koji ima nekog egzistencijalnog i socijološkog opravdanja, ali koji neki mogu da zloupotrebe za osvarenje svojim prljavih ciljeva.
Isus je u onoj čuvenoj propovjedi koju neki zovu "7 jao", uputio veoma opasnu prijetnju ovim alfa mužijacima, vukovima obučenim u jagnjećim kožama. Parafraziraću: Jao vama licemjeri, filozofi i ideolozi koji ste spremni da prodjete cijelom zemljom uzduž i poptijeko, ne bili dobili jednog slijedbenika, pa od njega pravite sina pakla dvostruko gorim od sebe.
Nevjerovatna je strast i revnost koji neki "alfa mužijaci" ulažu da bi došli do jednog svog istomišljenika, a zapravo sljedbenika koji bi im pomogao da ostvari svoje ambicije, neke "više ciljeve". Pa koriste ove sljedbenike "prozelite" kao moćno oružje u njihovim rukama, za krvava djela. Seks i ostala zadovoljstva, novac i vlast su plen koji motiviše mnoge alfa do omega jedinki da se grupiju u čopore. Što školovaniji, što inteligentniji, što perfidniji alfa užijaci, to je veći "zalogaj" to je veći "čopor".
Hvatam i sebe da kad god imam snažne porive i veliku želju za nekim "krupnim plijenom" da počinjem da idem od jednog do drugog čovjeka, i u tome se ispoljava nevjerovatna i neumoljiva snaga da se prevrne čitav svijet, ne bili ga zadobio za sebe i da se priključi ostvarenju tog krupnog plana!
Ako je ko bio istinski vodja jednog naroda, to je bio Isus Hrist. Pokazao je kakav je on "alfa mužijak".Kada je bio na vrhuncu popularnosti, nahranivši pet hiljada ljudi u jednom danu. Kad je vidio da su ga kanili proglasiti carem, počeo ima je pričati "tvrdu besjedu" o tome da je Njegovo tijelo dobra hrana, i Njegova krv dobro piće. Ko ne jede te "duhovne krane" ne će ući u Njegovo carscto. Oni su ga svi prezreli i razišli se. Do kraja dana nije ostalo sem njih 12 apostola, kojima je rekao i da oni idu. Ali oni su ostali do kraja sa njim, jer su shvatili da su to riječi vječnoga života. On nije želio "čopor" da bi ostvario svoj veliki plan. On je svoj plen zgrabi sam samcat na krstu Golgote. On nije stvarao sljedbenike, koji će za njega učiniti neko prljavo djelo, te neke slabašne "omega jedinke", on je stvarao istinske vodje, nove učenike, nove "alfa mužijake", koji će stvarati sebi slične.
Što kaže jedan moja prijatelj, gotovo sve velike vodje ovoga vremena, govorile su da su morali bar jednog da dovedu do nivoa na kojem su oni, da bi mogli oni dalje napredovati. I u tome je velika razlika izmedju istinskog zajedništva i učeništva i mentaliteta čopora sa jasnom socijalnom hijerarhijom radi pogrešne svhre i plena.
Ovo vrijeme je vrijeme pravljenja čopora, i jao onima koji ovu narodnu muku iskoriste, odnonso zloupotrebe za ostvarivanje nekih svojih ambicija, kako bi dograbili plijen koji ne bi mogli da su sami.