субота, 05. новембар 2011.

UHVAĆEN U ZAMKU

Ponekad se osjećam kao da sam uhvaćen u zamku. Sa svih strana prepreke! Pokušaš lijevo udariš u zid, pokušaš desno lupiš o zatvorena vrata, kreneš naprijed ono provalija, da se vratiš nazad kad ono srušen most. Zoveš prijatelje, ono veza zauzeta, drugi van dometa. Pogledaš u nebo, oblaci se navukli. Htio bi da se zavučeš u neku rupu u zemlji, da se zatrpaš da te više niko ne nadje, ali i tamo kao da je gužva i ne možeš da nadješ mjesta. Sin čovječiji nema nigdje gdje bi glavu svoju sakrio.
I onda se sjetim divnog stiha "Izbavi se moja duša, kao ptica iz zamke ptičareve!". Sjetih se i jedne pripovjetke o Sotoni kao ptičaru koji se oholo hvalio u nebu, da je uhvatio ljudsku dušu kao pticu u neki zlatni kavez, i kako mu dolazi Isus, da ponudi otkup za njenu slobodu. Pa mu ptičar traži njegovu krv za život ove uhvaćene ptičice. Isus pristaje, i počinje sva istorija da se odmotava, za koju znamo.
Ali htio bih da osvjestim jednu stvar koju učim iznova. Koju sam jedno vrijeme poricao, a danas mislim da itekako ima smisla: "Kad si uhvaćen u zamku, ne batrgaj se, ne pokušavaj da se sam oslobodiš!".U onim prašumama na ostvima oko Australije, hvataju papagaje u mreže da bi ih prodavali. Ali upravo zbog tih pokušaja da se izbave iz tih mreža u koje su uhvaćene, sirote ptice se ozledjuju, lome krila, krvare i gube živote
Svaki put, ali baš svaki, upravo pokušavajući da se spasim na neki svoj način, upadnem u frku i neku paniku, neku nepromišljenost i napravim neke korake, neke poteze i dam neka obećanja, koja me poslije izbavljenja skupo koštaju, čak nepovratno ozlijede mene ili ljude oko mene. Koliko puta sam samo rekao sa željenjem i stidom mogao reći: "Eh, da sam samo imao malo više strpljenja, da sam imao malo više vjere!"
. Eh, kada bi imale malo više vjere u Onoga koji je platio za njihovu slobodu, mogle bi mirno dočekati svoje oslobodjenje.
Ali to iskustvo zamke, to iskustvo gubika kontrole, iskustvo nemoći za mnoge ljude je nepodnošljivo. Postaju žrtve straha, paničnih napada, i počinju da grebu svakog oko sebe, pa čak i one koji im pokušavaju pružiti ruku pomoći. Kao davljenik koji povlači spasioca za kosu, i vuče ga ispod sebe u vodu, da bi spasio svoj goli život. A rekli su mi nekoliko profesionalnih spasioca, da upravo kada bi se davljenik mogao opustiti, nikad ne bi potonuo. Taj grč ga vuče ka dnu, i ne samo njega nego i sve one koje dohvate svojim rukama, sve vuku sa sobom.
Zato ako upadneš u zamku, umiri se i pomoli se! Pomoć uskoro stiže, i ti ćeš izaći neozledjen!