Rekao je drug Lenjin. Ali ne ću o Lenjinu! Ponukan sam jednim intervjuom sa Nikolom Kojom koji kratko vidjeh na tv, koji je govoreći o svojim filmskim osvarenjima, naglasio ovu životno važnu stvar. To je proces neprestanog učenja, napredovanja u svom životu u onome što radimo i onome što smo mi.
Kao što reče Nikola, oko nas ljudi se ponašaju kao da su sve ukapirali, da je negdje oko nas stalo sve i da više ne trebaju ništa da uče, ni da se razvijaju ni i da se usavršavaju.
Znam da je moj otac, sve do penzije, kao agronom pratio sve stručne seminare, kupovao literatutu, čitao nove službene listove,standarde, zakone. Iako je bio možda i najbolji agronom u Crnoj Gori, smatrao je da poslije 40 godina rada u toj struci, ima šta da se sazna, da se čuje i nauči.
Poučljiv duh i karakter. To je jedan od posebnih kvaliteta koji čovjek može i treba da ima. Sposobnost prihvatanja novih znanja, to je kao onaj kapacitet baterije kod mobilnih telefona. Ako kod formiranja baterije je ne punimo 3x12 sati, nismo dobro formirali bateriju, ona ima slab kapacitet, njene ćelije su, ili najveći dio, mrtve, i takva baterija ima veoma mali kapacitet. Kratko se puni, pa pokazuje sve tri linije da su pune, ali onda slabo "drži" ni sat vremena, i ima veoma kratak rok tj vijek trajanja. Neupotrebljiva.
Jedan od prvih lekcija u nekim knjigama o vodjstvu koje volim da čitam, je da prave vodje, tj lideri od svojih saradnika ne stvaraju podanike i poslušnike, koji će puko da sprovode njihove odluke. Prave vodje stvaraju mlade vodje, prenose im svoje umjeće vodjenja. Znači vodja stvara vodje, a pravi učitenik stvara nove učenike.
Posljednje riječi Isusove, nijesu kao što mnogi misle "Oprosti im Oče, oni ne znaju šta čine!", već su to one riječi koje govori na kraju jevandjelja, prije nego što je uzašao na nebo "Idite do kraja zemlje i činite druge učenicima mojim!". Znači učenici da uče druge da bi i ovi postali učenici i td. To je najveća zapovijest koji mnogi zovu VELIKO POSLANJE!
Nije dovoljno samo jednokratno ukapirati nešto o bogu, o svrsi našeg života i dr. I reći to je to, moja je baterija puna, znam ja to, za mene je to dovoljno. Samo neuke i nepoučljive osobe mogu biti ubjedjenje kako su sve saznali. Čak su toliko ubedjene u svoje stavove, da sa njima se ne može voditi ni iole ozbiljniji dijalog, zbog isključivosti u stavovima.
A ljudi koji mnogo znaju, koji su upoznali odredjene dubine, brzo spoznaju količinu svoga neznanja, i potrebe da se održi kontinuitet u učenju.
Ali kao što rekoh prave vodje stvaraju od svojih saradnika nove vodje, pravi učenici od onih koji su gladni znanja i poučljivog duha stvaraju učenike. I time se zaukružuje ovaj ciklus učeništva, jer nije samo dovoljno da neko želi da uči, već treba imati ljude koji su spremni da prenesu svoja znanja i vještine. Jer mnogo sam kolega sreo koji ljubomorno drže svoje predmete, ne daju nikog mladjeg da učestvuje u njihovim projektima i poduhvatima. Nisu spremni da izdvoje dio svog vremena, a time i dio svog života da prenesu svoje umjeće i znanje na one koji su spremni da uče.
I to su Učenici, sa velikim U, koji su poučljivog duha i željni novih spoznaja, ali koji su takodje spremni da to svoje znanje prenesu na druge. Samo za ove Učenike, postoji ono obećanje "ako budete Moji učenici, spoznaćete Istinu i ona će vas osloboditi!". Oslobodjenje dolazi kao nagrada za učeništvo. Ne za one kojima je baterija crkla i koji misle da sve znaju!
Kao što reče Nikola, oko nas ljudi se ponašaju kao da su sve ukapirali, da je negdje oko nas stalo sve i da više ne trebaju ništa da uče, ni da se razvijaju ni i da se usavršavaju.
Znam da je moj otac, sve do penzije, kao agronom pratio sve stručne seminare, kupovao literatutu, čitao nove službene listove,standarde, zakone. Iako je bio možda i najbolji agronom u Crnoj Gori, smatrao je da poslije 40 godina rada u toj struci, ima šta da se sazna, da se čuje i nauči.
Poučljiv duh i karakter. To je jedan od posebnih kvaliteta koji čovjek može i treba da ima. Sposobnost prihvatanja novih znanja, to je kao onaj kapacitet baterije kod mobilnih telefona. Ako kod formiranja baterije je ne punimo 3x12 sati, nismo dobro formirali bateriju, ona ima slab kapacitet, njene ćelije su, ili najveći dio, mrtve, i takva baterija ima veoma mali kapacitet. Kratko se puni, pa pokazuje sve tri linije da su pune, ali onda slabo "drži" ni sat vremena, i ima veoma kratak rok tj vijek trajanja. Neupotrebljiva.
Jedan od prvih lekcija u nekim knjigama o vodjstvu koje volim da čitam, je da prave vodje, tj lideri od svojih saradnika ne stvaraju podanike i poslušnike, koji će puko da sprovode njihove odluke. Prave vodje stvaraju mlade vodje, prenose im svoje umjeće vodjenja. Znači vodja stvara vodje, a pravi učitenik stvara nove učenike.
Posljednje riječi Isusove, nijesu kao što mnogi misle "Oprosti im Oče, oni ne znaju šta čine!", već su to one riječi koje govori na kraju jevandjelja, prije nego što je uzašao na nebo "Idite do kraja zemlje i činite druge učenicima mojim!". Znači učenici da uče druge da bi i ovi postali učenici i td. To je najveća zapovijest koji mnogi zovu VELIKO POSLANJE!
Nije dovoljno samo jednokratno ukapirati nešto o bogu, o svrsi našeg života i dr. I reći to je to, moja je baterija puna, znam ja to, za mene je to dovoljno. Samo neuke i nepoučljive osobe mogu biti ubjedjenje kako su sve saznali. Čak su toliko ubedjene u svoje stavove, da sa njima se ne može voditi ni iole ozbiljniji dijalog, zbog isključivosti u stavovima.
A ljudi koji mnogo znaju, koji su upoznali odredjene dubine, brzo spoznaju količinu svoga neznanja, i potrebe da se održi kontinuitet u učenju.
Ali kao što rekoh prave vodje stvaraju od svojih saradnika nove vodje, pravi učenici od onih koji su gladni znanja i poučljivog duha stvaraju učenike. I time se zaukružuje ovaj ciklus učeništva, jer nije samo dovoljno da neko želi da uči, već treba imati ljude koji su spremni da prenesu svoja znanja i vještine. Jer mnogo sam kolega sreo koji ljubomorno drže svoje predmete, ne daju nikog mladjeg da učestvuje u njihovim projektima i poduhvatima. Nisu spremni da izdvoje dio svog vremena, a time i dio svog života da prenesu svoje umjeće i znanje na one koji su spremni da uče.
I to su Učenici, sa velikim U, koji su poučljivog duha i željni novih spoznaja, ali koji su takodje spremni da to svoje znanje prenesu na druge. Samo za ove Učenike, postoji ono obećanje "ako budete Moji učenici, spoznaćete Istinu i ona će vas osloboditi!". Oslobodjenje dolazi kao nagrada za učeništvo. Ne za one kojima je baterija crkla i koji misle da sve znaju!
Dobra poruka. Imam isti pristup... Dan u kome ništa ne naučiš je propao dan. Tvoja otvorenost diktira izvore iz kojih crpiš znanje, a oni su zaista brojni...
ОдговориИзбришиMeni je uvijek bilo zanimljivo koliko ljudi koji ne prenose znanje, u stvari, nisu sigurni u sebe i plase se da ce ih ucenik prestici. a to je samo nagrada za ucitelja, znaci da je uradio dobar posao.ucitelj (lli lider u tvom kontekstu) ne treba da se plasi za sebe, jer ako je nastavio da ulaze u svoje znanje, preci ce na novi nivo, a za sobom je ostavio najvrijedniji trag: novo bice obogaceno znanjem na koga je prenio još važniju poruku-da znanje treba prenositi. kada znanje prenosis, moras dozvoliti uceniku da se razvija i sam pronalazi prave puteve, a ti si tu da ga usmjeris i pomognes mu kad zastane. pravi ider je prije svega mentor.
"UČITI, UČITI I SAMO UČITI !" - moj otac je cesto citirao Lenjina.
ОдговориИзбришиInače pamtim veliki broj pouka koje nam je prenosio koroz priče čiji smo smisao shvatali kroz odrastanje.
Ljiljo, super rečeno. Bolje ga napisa nega ja svoj tekst!!! :-)))
ОдговориИзбришиVera, uparo zbog toga, ja ću ovu knjigu METANOJA posvetiti svom ocu!
ОдговориИзбриши