Kad sam se zaposlio kao savjetnik potpredsjednika Vlade gosp.Svetozara Marovića, moj stari komšija Popović mi je rekao, da sam dobio najteži posao. Ja se iznenadih u prvi mah, al kad vidjeh osmjeh na licu, ovog penzionisanog pukovnika JNA, sada nažalost pokojnog, bio sam spreman da čujem odgovor zašto.
"Pametnome ne treba savjetnik, a ludi ga ne želi!". Dodao je da u svakom slučaju teško ću zadržati posao savjetnika. Nasmijao me je slatko i zamislio. Koliko smo zapravo zainteresovani da čujemo savjet i da ga poslušamo ako je mudar i razuman?
Stara izreka je "Mudrost je u mnoštvu savjetnika!". I zaista dobro je prije neke velike odluke poslušati savjete više ljudi, prije svega iskusnih i iskrenih prijatelja ili stručnjaka za pojedine oblasti. "Dobar savjet zlata vrijedi!"
Ali ono što češće vidim drugih ali naravno i kod sebe, da mi idemo od jednog do drugog čovjeka po mišljenje i po savjet, ali zapravo nijesmo spremni da to prihvatimo ili poslušamo, ako nam se ne dopada. Ja sam bio veoma tvrdoglav (mada ni sad nisam bolji :)) i počeo tek sa skoro 30 godina da slušam savjete roditelja ili prijatelja.
Prije neki dan mi je bio u posjeti jedan poslovni partner, i dohvatismo se nekih ovako životnih tema, i veoma dobar mi je primjer ispričao o njegovom jednom rodjaku koji je išao od doktora do doktora. I svi su mu ukazivali na neki zdravstveni problem i da mora preduzeti neke drastične promjene u ishrani i načinu života, a on ih je sve nazivao budalama. Za svakog je našao manu, te ovaj je nestručan, onaj drugi neiskusan, onaj loš čovjek. Dok nije naišao na "pravog" sa kojim je bio oduševljen, koji mu je rekao da se ne brine da mu nije ništa i da je on potpuno u pravu! Taj mu je bio najbolji doktor! Nije prošlo par mjeseci, iznenada je umro, od te bolesti na koju su mu ukazivali ostali ljekari.
E o tome sam htio govoriti, jer sam i ja jednom tako išao od jednog do drugog, zbog odluke o prihvatanju jedne poslovne ponude, da bi našao ne dobar i mudar savjet već istomišljenika koji bi mi dao razlog i umirio savjest da prihvatim nešto što nije bilo dobro. Nekoliko sam dobrih prijatelja izbjegavao poslušati, koji su me upozoravali, a birao sam za sagovornike, koji su mu "češali uši" koji su mi davali za pravo i govorili "šta ima veze!".
Ja vidim da takvi dolaze i traže po savjet i kod mene. Ali ne treba ni davatisavjet onima koji ga ne žele poslušati, a ni tražiti ako nismo spremni da se urazumimo.
Ali znam jednog čiji savjet bi najprije tražio, koji nosi jedno od najljepših imena Savjetnik Divni Gospod Vječni. Pa ako Njemu nije bilo blam da se nazove Savjetnik čovjeku. Koliko bi bilo za nas mudro, da se ne pravimo mnogo pametni, već da potražimo i Njegov savjet, kad već jurimo za ljudima, i zaronimo u Riječ Božiju da vidimo šta ona govori u pogledu toga što nas muči tj. za šta trebamo savjet. Pa ako On kaže "Ne boj se, Ja ću biti sa tobom!", onda kreni brate, jer ni jedna prepreka nije dovoljno velika da te zaustavi, ni sve rijeke te potpiti neće!
"Pametnome ne treba savjetnik, a ludi ga ne želi!". Dodao je da u svakom slučaju teško ću zadržati posao savjetnika. Nasmijao me je slatko i zamislio. Koliko smo zapravo zainteresovani da čujemo savjet i da ga poslušamo ako je mudar i razuman?
Stara izreka je "Mudrost je u mnoštvu savjetnika!". I zaista dobro je prije neke velike odluke poslušati savjete više ljudi, prije svega iskusnih i iskrenih prijatelja ili stručnjaka za pojedine oblasti. "Dobar savjet zlata vrijedi!"
Ali ono što češće vidim drugih ali naravno i kod sebe, da mi idemo od jednog do drugog čovjeka po mišljenje i po savjet, ali zapravo nijesmo spremni da to prihvatimo ili poslušamo, ako nam se ne dopada. Ja sam bio veoma tvrdoglav (mada ni sad nisam bolji :)) i počeo tek sa skoro 30 godina da slušam savjete roditelja ili prijatelja.
Prije neki dan mi je bio u posjeti jedan poslovni partner, i dohvatismo se nekih ovako životnih tema, i veoma dobar mi je primjer ispričao o njegovom jednom rodjaku koji je išao od doktora do doktora. I svi su mu ukazivali na neki zdravstveni problem i da mora preduzeti neke drastične promjene u ishrani i načinu života, a on ih je sve nazivao budalama. Za svakog je našao manu, te ovaj je nestručan, onaj drugi neiskusan, onaj loš čovjek. Dok nije naišao na "pravog" sa kojim je bio oduševljen, koji mu je rekao da se ne brine da mu nije ništa i da je on potpuno u pravu! Taj mu je bio najbolji doktor! Nije prošlo par mjeseci, iznenada je umro, od te bolesti na koju su mu ukazivali ostali ljekari.
E o tome sam htio govoriti, jer sam i ja jednom tako išao od jednog do drugog, zbog odluke o prihvatanju jedne poslovne ponude, da bi našao ne dobar i mudar savjet već istomišljenika koji bi mi dao razlog i umirio savjest da prihvatim nešto što nije bilo dobro. Nekoliko sam dobrih prijatelja izbjegavao poslušati, koji su me upozoravali, a birao sam za sagovornike, koji su mu "češali uši" koji su mi davali za pravo i govorili "šta ima veze!".
Ja vidim da takvi dolaze i traže po savjet i kod mene. Ali ne treba ni davatisavjet onima koji ga ne žele poslušati, a ni tražiti ako nismo spremni da se urazumimo.
Ali znam jednog čiji savjet bi najprije tražio, koji nosi jedno od najljepših imena Savjetnik Divni Gospod Vječni. Pa ako Njemu nije bilo blam da se nazove Savjetnik čovjeku. Koliko bi bilo za nas mudro, da se ne pravimo mnogo pametni, već da potražimo i Njegov savjet, kad već jurimo za ljudima, i zaronimo u Riječ Božiju da vidimo šta ona govori u pogledu toga što nas muči tj. za šta trebamo savjet. Pa ako On kaže "Ne boj se, Ja ću biti sa tobom!", onda kreni brate, jer ni jedna prepreka nije dovoljno velika da te zaustavi, ni sve rijeke te potpiti neće!
Коментари
Постави коментар