понедељак, 28. новембар 2011.

TAMO GDJE SAM KRENUO

Tamo gdje sam krenuo,
rekao Si mi da ništa ne nosim sa sobom,
a ništa i ne mogu ponijeti!
A i ovo što nosim je teret postalo,
koji ni ne mogu nositi.
Tebi sam ga predavao,
ko dijete školsku torbu roditelju,
ali ti se izgleda ne predajem,
pa iznova preuzimam na se nove terete,
koji mi kičmu savijaju.

Tamo gdje sam krenuo
ne trebaju mi pune ruke,
već ispružene i prazne,
da ih ispuniš tvojim, novim.
Pune ruke čime bi napunio?
Srce zatvoreno, s kime bi ispunio?


Tamo gdje idem
tebaće mi samo Tvoja milost Gospode!
Da, tamo gdje sam krenuo neće mi trebati neka pravda,
pa sa kime bih se sudio!?
Pa umjesto pravila i zakona na koje sam se pozivao,
za tudje nepravde,
danas mi treba Tvoja milost za ove moje,
što mi pred očima ne blijede,
jer ne održah sve tvoje zapovjesti.

Tamo želim jedino Tebe milostivog da susretnem,
jer nemam se čime opravdati,
niti te čime vrijednim darivati,
a da to već nijesam od Tebe primio.
A i za ono što nisam primio,
rekao si: "Dovoljna ti je Moja milost!".
Nisam to razumio i prihvatao,
dok nijesam shvatio kuda sam krenuo.

Zato danas dajem sve što imam,
da kupim taj biser - Milost Tvoju.
Danas prodajem svoju kuću,
za to blago koje sam pronašao u polju.
Tvoja milost je bolja od života,
i jača od svakoga zla i okova.
Tamo gdje se nagomilala grijeh i nepravda,
tamo je još veća Milost Tvoja,
pa za njom danas krećem,
i neću se vratiti dok je ne ščepam!
Jer šta mi drugo ostaje,
tamo kuda sam krenuo!?