Jesam optimista, ali me je skupo koštalo kad sam išao brže od života. Optimizam je jedno, a sanjarenj, lakovjernost i iracionalnost je nešto sasvim drugo. Fulao sam kada sam god sam na račun neke očekivane dobiti, preduzimao neke akcije.
Sjećam se što mi je ispričao jedan kolega šta je njegov poznanik jedan gradjevinski preduzimač uradio, i totalno se uporopastio. I sebe ali i sve koji su uložili u njegov projekat. On je otišao u banku i uspio da dobije kredit od npr. pola miliona eura. Onda je sjeo izračunao da će kad izgradi zgradu i kad proda sve stanove zaraditi npr. Stopedeset hiljada. Onda otišao i kupio džip i dr. i spucao svih 150 hiljada. Tu neku zamišljenu zaradu. I onda nikad nije uspio da sa onih 350 napravi zgradu i upropastio se.
Dobro kaže stara mudra izreka "Ne hvali se sjutrašnjim danom, jer ne znaš šta (sjutrašnji) dan donosi". Koliko se stidim kad se sjetim, koliko sam se hvalio neki budućim uspjesima, rezultatima, funkcijama koje su mi obećane, a nikad se nisu desile. koliko zavisti bi izbjegao da nisam govorio o tim budućim dobrima koje sam očekivao. Strašno!
A koliko sam samo troška napravio, sjekiracije i dugova, jer sam trgovao na račun "zaradjenog", a te pare nikad ili suviše kasno sam dobijao. Manje bi puta prekršio svoje obećanje, da ga nisam bazirao na račun "sjutrašnjeg dana" koji nije ni svanuo.
To što sam radio nema nikakve veze za vjerom, a pravdao sam se time. Kao vjera je kad primaš nešto što još nisi dobio. To i jeste tačno. Ali ne može se prodavati vjera za večeru. Ne možeš trgovati sa njom. Ako i vjeruješ vjeruj za sebe, ne dozvoli da drugi trpi zbog tog. Jer to i nije ono što je on spreman da vjeruje. Oh, sramota me je kad se sjetim. Kakve sam filmove vozao i šta sam sanjario, a nikad se nije ostvarilo. I nije to problem kad to držimo za sebe, problem je kad hoćemo druge da uvučemo u to svoje.
Moj pokojni stric Veljko, kojeg smo ja i brat mnogo voljeli, bio je veoma siromašan i narušenog zdravlja. Ali onda je znao da nam priča šta će nam kupiti kad dobije peticu na lotou. Jednom će kupiti kola, drugom motor, biiciklo i td. On je nekad bio dobio peticu, dok je bio momak, to su bile ogromne pare, a trajale su mu manje od dva dana. Moj otac i braća su kasno došli, već je čitav hotel slavio njegov dobitak. Uspio je da kupi samo jedno odjelo i kravatu. Bio je gospodin to jedno veče.
Ne znam da li su ti snovi i priče, bila žal za propuštenim prilikama, da li bjekstvo od ružne svakodnevice, ali on je svojim snovima htio da nam kaže, na svoj način, da nas voli, da bi nam dao sve, da ima ali nema. Taj sutrašnji dan za njega nikad nije svanuo!
Sjećam se što mi je ispričao jedan kolega šta je njegov poznanik jedan gradjevinski preduzimač uradio, i totalno se uporopastio. I sebe ali i sve koji su uložili u njegov projekat. On je otišao u banku i uspio da dobije kredit od npr. pola miliona eura. Onda je sjeo izračunao da će kad izgradi zgradu i kad proda sve stanove zaraditi npr. Stopedeset hiljada. Onda otišao i kupio džip i dr. i spucao svih 150 hiljada. Tu neku zamišljenu zaradu. I onda nikad nije uspio da sa onih 350 napravi zgradu i upropastio se.
A koliko sam samo troška napravio, sjekiracije i dugova, jer sam trgovao na račun "zaradjenog", a te pare nikad ili suviše kasno sam dobijao. Manje bi puta prekršio svoje obećanje, da ga nisam bazirao na račun "sjutrašnjeg dana" koji nije ni svanuo.
To što sam radio nema nikakve veze za vjerom, a pravdao sam se time. Kao vjera je kad primaš nešto što još nisi dobio. To i jeste tačno. Ali ne može se prodavati vjera za večeru. Ne možeš trgovati sa njom. Ako i vjeruješ vjeruj za sebe, ne dozvoli da drugi trpi zbog tog. Jer to i nije ono što je on spreman da vjeruje. Oh, sramota me je kad se sjetim. Kakve sam filmove vozao i šta sam sanjario, a nikad se nije ostvarilo. I nije to problem kad to držimo za sebe, problem je kad hoćemo druge da uvučemo u to svoje.
Moj pokojni stric Veljko, kojeg smo ja i brat mnogo voljeli, bio je veoma siromašan i narušenog zdravlja. Ali onda je znao da nam priča šta će nam kupiti kad dobije peticu na lotou. Jednom će kupiti kola, drugom motor, biiciklo i td. On je nekad bio dobio peticu, dok je bio momak, to su bile ogromne pare, a trajale su mu manje od dva dana. Moj otac i braća su kasno došli, već je čitav hotel slavio njegov dobitak. Uspio je da kupi samo jedno odjelo i kravatu. Bio je gospodin to jedno veče.
Ne znam da li su ti snovi i priče, bila žal za propuštenim prilikama, da li bjekstvo od ružne svakodnevice, ali on je svojim snovima htio da nam kaže, na svoj način, da nas voli, da bi nam dao sve, da ima ali nema. Taj sutrašnji dan za njega nikad nije svanuo!
Коментари
Постави коментар