среда, 09. новембар 2011.

SIROTI SAMSON

Mislim da nema toga čovjeka koji ne zna priču o Samsonu i Dalili. U osnovi je jedna tragična priča o vodji jednog naroda koji je bio obdaren nadčovječanskom snagom, i koji je bio ratove za svoj uplašeni nemoćni porobljeni narod. Priča o jednom božijem nazireju, koji je držao običaj i zavjet bogu dat od stane njegovih roditelja, tako što nije šišao svoju kosu ni bradu i nije pio alkohol. U tom zavjetu je ležala čudesna snaga, kojom je mogao zadaviti lava golim rukama, isprebijati na desetine neprijateljskih vojnika, sasušenom viličnom kosti magarca, pokidati kanape kojima su ga vezivali kao da su od vunenog konca i td. Faktički on je sam vojevao bitke i dobijao, čime je oslobodi svoja plemena ropstva. Jak vodja i nemoćni narod bez oružja, uspjevali su da izvojevaju pobjede i slobodu, tako da višestruko jači osvajač sa naprednim oružjem (jer su prije otkrili gvoždje i imali gvozdeno oružje) nije uspjevao da nadvlada.
Ali postojalo je jedno oružje, koje je oborilo tog supermena Samsona. To nije Dalila, kako mnogi misle, i ljubav prema njoj, iako je bila pripadnica neprijateljskog naroda, kao Mata Hari, prostituka sa zadatkom. To nije ni grijeh bludničenja, jer je jasno da je Samson iz nekog razloga bio slab na kurve. Sve je naravno povezano, ali oružje koje je preudilo, i došlo glave Samsonu, je DOSADNO, UPORNO ISKANJE!
Na sve je bio jak, ali je poklekao pred maltretiranjem jedne žene. Ona mu je zvocala, manimupativnim tehnikama uporno tražila da otkrije tajnu svoje snage. Siroti Samson, priznao je pod poznatim pritiskom žene: "Ti me ne voliš, jer da me voliš ti bi meni rekao..." i tako tehnikama vruće hladno, dok mozak ne eksplodira. Kao da mogu vidjeti te scene, prvo ljubaznim umilnim glasom: "Dragi, ljubavi moja jedina, ajde reci mi, molim te, ajde, ajde... Pliiiiz, pliiiiz...", pa kad ne uplali onda ljutito "Meni i ne treba ovaj brak ako nismo iskreni... Odlazim pa ti nadji drugu budalu... Nikad me nisi ni volio itd. Itd". I čovjek popusti pred kontinuiranom upornom šikanijom i pade u okove. Ošišali su mu kosu, vezali ga, izvadili mu oči i ponizili pred svima.
Sa druge strane, radeći u kabinetima predsjednika i potpredsjednika nagledao sam se ljudi koji su na ovaj način, dosadnim upornim iskanjem, dobili svoja prava, čak ostvarili i značajna sredstva. Sjetih se i one priče o udovici i nepravednom sudiji koju je Isus ispričao. Koja je iz dana u dan dolazila ovom nepravednom sudiji da je zaštiti i da dobije svoje pravo. Kaže Isus da ako se ovaj sudija i nije bojao Boga, i nije stidio ljudi, uslišio je udovicu zbog dosadjivanja. Pa kaže "Koliko više neće pravedni Bog, uslišiti njegove izabrane koji ga mole dan i noć!".
Moja možda i najveća mana je što nemam ove upornosti kad mi neko dosadju da ga otkačim ili da uporno tražim nešto za sebe. U principu sam lako popuštao ljudima koji mi se nakače na život i traže nešto za sebe. A sa druge strane, ako sam se i nakanio jedva da zamolim nekog da mi učini uslugu, ako bi me odbio, više mu se nikad ne bi obratio ponovo. To nije dobro niti ispravno, jer i Bog nagradjuje one koji su istrajni u molitvama i istrajavaju u naporima da ostvare pravedne zahtjeve i ciljeve.
Utjeha mi je, što je Samson u svome porazu, zavapio Bogu da mu da još jednom snage, i uspio je da obori stubove grada i da ubije u jednom trenu više neprijatelja nego za svih 40 godina borbi. Pa je i njegov poraz i pogibija bila efikasnija od svih pobjeda njegovih sunarodnika. Ali ovu lekciju ipak trebamo naučiti, lekciju o snažnom uticaju koji donosi uporno dosadno iskanje.