Kad uhvatim sebe da se branim, uvidjam nekako da sam na krivom putu. "Sve dok si u inicijativi, a drugi te kritikuju i napadaju, dobro je!" rekao mi je jedan iskusan političar. Kako u životu tako i u politici, oni koji kritikuju zapravo zauzimaju onu negativističku stranu, a to ljudi koji posmatraju, ako i simpatišu, ne cijene mnogo i ne glasaju za to i ne slijede takve. Ljudi uvjek nekako idu za onim ko ima neku ideju i ko preduzima neku akciju. Kritičari su u ovoj situalciji "loši momci".
Ali onda ako počneš da braniš, da objašnjavaš, da se pravdaš ili kontriraš ne daj Bože, kao da se dešava da se mijenjaju strane u toj utakmici. I počinješ da gubiš, iako djeluje da si u taj momenat, dok si tom i tom odbrusio, zablistao.
Uvjek me je bunilo zašto se Isus nije branio od svih onih lažnih optužbi, zašto je ćutao? Činio je samo dobro svima i imao pravu i iskrenu riječ za svakog, a optužili su ga kao najgoreg kriminalca. Sad kad razmislim, shvatam, znao je šta se dešava i šta treba da prodje, da bi se isunilo Pismo. A znao je i da to što bi sam za sebe svjedočio, ne bi urazumilo njegove nerazumne tužioce i sudije. Njemu je bilo dovoljno da je ispravan pred Bogom i pred sopstvenom savjesti, jer svaka stvar i istina se u Izrealu utvdjivala na osnovu dva svjedoka.
Danas u razgovoru sa jednim prijateljem, postalo mi je jasno kao dan da taj Odbranbeni stav, koji smo vidjeli kod jednog našeg prijatelja, je zapravo potpuno pogrešan stav. Jer ako se braniš od ljudi, ti priznaješ da si u ratu sa njima. A temelj hrišćanstva leži upravo u spoznaji, da naš rat nije protiv krvi i mesa! Al neću o duhovnom ratu danas govorii, samo želim da osvjestim da ako i ne napadaš, već se samo braniš ti ulaziš u taj rat, koji nije naš rat. O tome sam već pisao. Nismo pozvani da bijemo te bitke. Gubiš ga sigurno!
I nijesam zagovornik one teze u svadjama "da nećemo da se spuštamo na taj nivo da bi se svadjali..." Ne, ne treba pocjenjivati nikog! Jednostavno, nijesmo pozvani ni da napadamo, ni da se branimo, ni da smišljamo način i riječi kako da uzvratimo istom mjerom na uvredu, po sistemu napad je najbolja odbrana. Niti da uzvratimo nekim pametnim riječima da ostavimo bez teksta onog drugog, da oduševimo publiku, samo sa ciljem da bi sebe opravdali. Ne, to je potpuna besmislica!
Zašto bi se pravdao neko ko je opravdan? Zašto bi se branio neko ko je oslobodjen svake krivice? Zašto bi bio vodio postupak i bio advokat samom sebi i branio se od optužbi tužioca, kad u toj sudnici Sudija je već donio presudu - NIJE KRIV PO SVIM TAČKAMA OPTUŽNICE!
Zato, ako si sebe, kao i ja uhvatio u ovom odbranbenom stavu, kako se pravdap i braniš, znači da vjerovatno ne znaš kakav je naš Bog i šta je učinio za tebe i mene da bi nas oslobodio svake krivice.
Ali onda ako počneš da braniš, da objašnjavaš, da se pravdaš ili kontriraš ne daj Bože, kao da se dešava da se mijenjaju strane u toj utakmici. I počinješ da gubiš, iako djeluje da si u taj momenat, dok si tom i tom odbrusio, zablistao.
Uvjek me je bunilo zašto se Isus nije branio od svih onih lažnih optužbi, zašto je ćutao? Činio je samo dobro svima i imao pravu i iskrenu riječ za svakog, a optužili su ga kao najgoreg kriminalca. Sad kad razmislim, shvatam, znao je šta se dešava i šta treba da prodje, da bi se isunilo Pismo. A znao je i da to što bi sam za sebe svjedočio, ne bi urazumilo njegove nerazumne tužioce i sudije. Njemu je bilo dovoljno da je ispravan pred Bogom i pred sopstvenom savjesti, jer svaka stvar i istina se u Izrealu utvdjivala na osnovu dva svjedoka.
Danas u razgovoru sa jednim prijateljem, postalo mi je jasno kao dan da taj Odbranbeni stav, koji smo vidjeli kod jednog našeg prijatelja, je zapravo potpuno pogrešan stav. Jer ako se braniš od ljudi, ti priznaješ da si u ratu sa njima. A temelj hrišćanstva leži upravo u spoznaji, da naš rat nije protiv krvi i mesa! Al neću o duhovnom ratu danas govorii, samo želim da osvjestim da ako i ne napadaš, već se samo braniš ti ulaziš u taj rat, koji nije naš rat. O tome sam već pisao. Nismo pozvani da bijemo te bitke. Gubiš ga sigurno!
I nijesam zagovornik one teze u svadjama "da nećemo da se spuštamo na taj nivo da bi se svadjali..." Ne, ne treba pocjenjivati nikog! Jednostavno, nijesmo pozvani ni da napadamo, ni da se branimo, ni da smišljamo način i riječi kako da uzvratimo istom mjerom na uvredu, po sistemu napad je najbolja odbrana. Niti da uzvratimo nekim pametnim riječima da ostavimo bez teksta onog drugog, da oduševimo publiku, samo sa ciljem da bi sebe opravdali. Ne, to je potpuna besmislica!
Zašto bi se pravdao neko ko je opravdan? Zašto bi se branio neko ko je oslobodjen svake krivice? Zašto bi bio vodio postupak i bio advokat samom sebi i branio se od optužbi tužioca, kad u toj sudnici Sudija je već donio presudu - NIJE KRIV PO SVIM TAČKAMA OPTUŽNICE!
Zato, ako si sebe, kao i ja uhvatio u ovom odbranbenom stavu, kako se pravdap i braniš, znači da vjerovatno ne znaš kakav je naš Bog i šta je učinio za tebe i mene da bi nas oslobodio svake krivice.
Коментари
Постави коментар