петак, 11. новембар 2011.

KONAN

Sjećam se te priče koju je ispričao jedan svještenik, koji se doselio u Podgoricu, i poslije 10 godina života i rada, zavapio je Bogu, ušao u post i tražio odgovor. Sve je u njegovom životu stajalo, vidio je sebe kao čovjeka koji gura neki ogromni kamen - stijenu koja je veća od njega i ništa! Nije bilo rezultata, kao da je neko "povukao ručnu"! Godine su prolazile, mislio je on, trudio se oko svega, upinjao se, a "stijena" se nije ni mrdnula. I kao odgovor je razumio jednu stvar i vidio sliku sebe kako gura taj kamen koji stoji, ali su mišići njegovi bili veliki i snažni, Mogao je da razumije, da je sve to što se on trudio, učinilo njega veoma snažnim, jakim karakterom i da se on, za tih 10godina, lično mnogo promjenio i napredovao na bolje. I bio je utješen. I nije prošlo mnogo vremena, stvari su se itekako pokrenule u njegovom životu.
To me podsjeti na jedan stari film koji sam skoro i zaboravio. To je film o Konanu! Ako se dobro sjećam onih scena kada neprijatelj dolazi i uništava njegovo selo, ubija mu porodicu pred njegovim očima, a njega kao dječaka zarobljavaju i odvode kao roba. On je okretao onaj žrvanj, ogromni mlinski kamen, zajedno sa ostalim dječacima. I onda se prikazuje kako odrastaju okrećući svakodnevno kamen u krug. I kako otpadaju jedan po jedan, umiru od iscrpljenosti. I onda u zadnjoj sceni, umjesto onog dječaka i momčića, sada čitav žrvanj okreće Arnold Švarceneger, sa mišića obima pola metra.
I to meni ima smisla, mi smo ljudi mnogo orjentisani na rezultate i želimo sve i želimo odmah. Ubijaju nas u pojam stvari koje se vrte u krug, i čini se ništa se ne mijenja, sve stoji.
Ne shvatamo da za neke velike pobjede, potrebne su nam velike bitke, a za velike bitke mi moramo da se osnažimo i postanemo kao Svarceneger u ovom filmu Konan. Kad je ojačao, pokidao je one lance i krenuo u borbu i osvetio je svoje pleme i svoj narod.
On nije bio spreman da to uradi prije 10tak godina. Da je pokušao, oduvali bi ga kao slamku. Njegovo zarobljwništvo i mučeništvo nije bilo uzalud, sačuvalo mu je glavu, a ojačalo mišiće. Mogao je sve to vrijeme da se priprema, a ne da očajava, kao onaj sveštenik sa početka priče. Jer bez obzira koliko je pravedan zadatak pred tobom, ne možeš ga ostvariti dok ne ojačaš kao Konan. Ne mislim na mišiće, već na karakter! Karakter je snaga koja nam objezbjedjuje pobjedu i željeni rezultat!