Пређи на главни садржај

JEREMIJA

Moja žena kaže ako budemo imali još jednog sina daćemo mu ime Jeremija. Ima fantastično značenje: "Bog uzvisuje, odnosno podiže", ali ima još jedno značenje koje mi je bliže onom što želim danas da pišem, a to je značenje: "Bog pogadja cilj".
Najpoznatiji nosilac ovog danas rijetkog imena je čuveni prorok Jeremija, koji je je nagovijestio propast svog naroda, koji je postao bezbožan, odvodjenje u vavilonsko ropstvo i njegovo trajanje, ali nagovijestio je i izbavljenje Izraela i povratak iz ropstva.
Rekli bi kako je taj čovjek Božiji bio uspješan, poznat i priznat, napisao mnogo knjiga i da se za njega zna i citira preko dvije ipo hiljade.
Ali kada se pročita njegova ispovjest, može se vidjeti da je za svojih 37 godina službe, po našim mjerilima bio veoma neuspješan u svom pozivu. Niko ga nije slušao i nijedan se nije vratio Bogu, naprotiv rugali su mu se, spaljivali sve što je napisao, pljuvali ga kao najvećeg izdajnika koji prorokuje u korist neprijatelja svoga naroda,bacali ga u jamu i zatvore,
Ali njegov život iz Božije perspektive, je bio saglasan njegovom imenu, Jeremija. On je bio strijela u rukama Božijim koja je pogadjala tačno u metu, tačno u cilj i ostvario je svrhu svog života. Postoji drugačija mjerila za uspješan život, prema ljudskim i Božijim standardima. Možeš biti popularan, možeš biti prihvaćen i voljen od ljudi, popeti se na najveće ljestvice društvenog života, a promašiti svrhu svoga života.
Kada se dublje udje u značenje pojma grijeh, vidjeće se, da to nije samo puki prekršaj protiv nekog božijeg,odnosno moralnog zakona, već prije svega "promašiti cilj". Zato danas sam citirao Džoni Depa, koji govori da je svoju karijeru izgradio faktički na 20 godina neuspješnih filmova. Svaki je bio neki finansijski i režiserski fijasko, a on je rastao ga glumac i doživio svjetsku slavu.
U svome životu, počinje da mi se otvara, jedna nova zavjesa, koja se zove Uspjeh. I ja uvidjam da pitanje uspjeha, dobitka, slave i nekakvog društvenog prizanja, je kao dimna zavjesa koja je dijelila mene od svrhe mojega života. Kao ona zavjesa izmedju pozornice i publike i stvarnoga života koji se krije u onim prostorijama u kojima se priprema predstava, šminkaju glumci, i prodaju ulaznice. Zato više nijesam zainteresovan za uspjeh kao prije, niti me neki neuspjesi previše pogadjaju kao prije.
I ja želim da se taj sin zove Jeremija, kao onaj koji je čuo glas Božiji i bio toliko vjeran da ga živi i da ga govori. Iako su ga prezreli i odbacili zbog tih riječi opomene, jedna sljedeća generacija koja je porasla u ropstvu i koja stenjala pod tlačiteljem, upravo vodjena riječima proroka Jeremija, nakon 70 godina pronašla je izlaz i spasila se. Šta znači čovjeku da zadobije čitav svijet, sva bogastva i sve ljude za sebe, pa čak i za Boga, da bude uspješan, poznat i slavan, a da naudi svojoj duši i da promaši cilj?

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski