субота, 05. новембар 2011.

ISKUSTVO

Sa godinama postajemo iskusniji, ali da li nam to iskustvo donosi blagodat ili kakvu korist? Bojim se da često ne. Ono što ja vidim da godine donose opreznost, ali gase odlučnost. Kod nekih mojih poznanika, godine koje su obilježile porazi, bile su traumatične i donjele su nesigurnost, introvertnost, sumnjičavost i nepovjerenje u svakog.
Vidio sam da češće iskustva kod ljudi su negativna, pa postaju više neki teret i gorčinu, nego što donose mudrost i krotost. Zato je pitanje na mjestu, kolika je stvarna vrijednost iskustva? Je li svako iskustvo dragocjeno?
Ima ona izreka: "Poslušaj starca, ali ne idi za njim?". Kao da starost jeste dobra za savjet, ali ne motiviše ne pravu akciju?
Kada je umro mudri Salomon, na njegovo mjesto zacario se ne baš mudar sin Roboam. Kada se digao "štrajk", što bi mi rekli danas, protiv nameta i poreza koji su postali teški za običan narod, on je pozvao dvije skupine savjetnika. Stari su rekli "popuštaj", a njegovi mladi drugovi rekli su "steži, pokaži im koje car, i da sa tobom nema igranja". On je poslušao svoje mladje savjetnike i izgubio većinu carstva, jer se 10 plemana pobunilo i osamostalilo.
Postoji nešto što je najvrednije što čovjek može posjedovati, a to je iskustvo pobjede uz pomoć Božije intervencije! Kada doživiš to natprirodno providjenje u odredjenim životnim krizama, to može biti korisno za nekog ko prolazi sličnu krizu i okolnosti.
Sa druge strane, mentalitet gubitnika i odredjena traumatična iskustva poraza po meni malo šta koriste onom koje to iskustvo prenosiš, sem što ćeš ga još više ufrčiti. Ako i nešto koriste nama kao opomena da se takvo nešto ne ponovi, ne daje nam rješenje kako izaći iz tih situacija koje su nas snašle, a to je priznaćete najvažnije. Zato ja pokušavam da učim od onih koji imaju pobjede u odredjenim oblastima života u kojima ja imam borbe. želim takve ljude da slušam, da čujem njihova svjedočanstva. Iskustva ljudi koji su ustali, koji su nastavili, koji su pobjedili bolest i svoje slabosti. Od takvih iskustva čovjek može da ima koristi.
To su za mene poglavice. Poglavice su iskusni i najbolji ratnici, koji su preživjeli svoje bitke i izvojevali pobjede. Takvi su mogli učiti i voditi druge, oni koji su preživjeli tolike bitke, zavredjuju da ih se sasluša. Jer bolji je živ pas nego mrtav lav!
Indijanci su imali običaj da poslije svake uspješne borbe zadenu po jedno peru u onu svoju krunu. Poglavica je čovjek koji u kruni ima najviše pera tj. pobjeda. Ne mora da znači da poglavica mora da bude star, ali sigurno je da je to bio onaj sa najviše pobjeda.
To je za mene iskustvo. Prosto ne mogu da slušam razna negativna iskustva, filozofiju koja je bazirana na tome da relativizuje slabosti, nevjeru, neistrajnost i lenjost. Sigurno je svakome dosta saradnika i stručnjaka kako se neki posao ne može završiti, koji znaju čitavu lepezu nemogućnosti, izgovora i problema. Njihovo iskustvo, koje se bazira na tome "probali smo nekoliko puta i nije uspjelo..." i logici da više i ne treba ni pokušavati, je beskorisno. Jer svima trebajju ljudi koji znaju kako se može, ljudi koji kažu mladi sedamnaestogodišnji David koji prihvata izazov Golijata, diva neprijateljske vojske. Koji kažu: "pobijedio sam lava, savladao medvjeda, dok sam čuvao ovce, pa ću i ovog neobrezanka danas da razbijem i da njegovim mesom nahranim ptice nebeske!". On jeste bio mlad, ali je prošao kojekakve borbe sa uspjehom, pa je njegovo iskustvo dragocjeno.
To iskustvo je kao ono pročišćeno srebro, koje se u vatri pročišćava. Najplemenitije je one koje je pretopljeno u više od tri vatre, u kojima je sagoreo onaj tar, sve one zemaljske nečistoće iz rude srebra. Ono što je ostalo iz svih vatri, to je plemeniti metal koji se stavlja kao nakit, za posebne prilike.