уторак, 22. новембар 2011.

BRONZANA ZMIJA

Kad slomiješ nogu ne ideš kod ljekara opšte prakse, već ideš kod secijaliste ortopeda. Kad ti se pokvari auto ideš kod mehaničara. Kad imaš problema na emotivnom planu ideš kod nekog ko je iskusniji koji te može nečem poučiti, ko je prošao u životu mnogo toga. Kad imaš problema u poslu, posavjetovaćeš se sa nekim ko je uspješan na tom planu i ko je radio te poslove. A kad imaš problema u duši ideš kod psihijatra. Uglavnom je neko ko zna, jer je izučavao tu problematiku, na osnovu tudjeg ili svog iskustva. Ali kad imaš problem sa grijehom, sa nemirom i sa savešću ideš kod sveštenika. A ako niko ne pomogne ideš Bogu? Da je sreće išli bi obrnutim redom, pa bi i ovi prvi imali lakši posao!
Al, ima jedna osobina božija, koju sam ukapirao, a koja ga kvalifikuje da može biti od pomoći. To je da je u svemu bio kušan kao čovjek, samo ne u grijehu. Samo onaj ko je postao grijehom može razumjeti kako je nekom ko nosi taj teret na duši. Samo neko ko je bio slomljen, neće zgaziti stučenu trsku i neće ugasiti tinjalu svijeću. Samo neko ko je bio osramoćen i ponižen, može saosjećati sa nekim ko je to doživio. Samo onaj ko je bio odbačen i nevoljen, može utješiti siroče. Samo onaj ko je oplijenjen do gole kože i prognan, može razumjeti onog ko je ostao bez ičega.
Zato jedna od meni najmoćnijih simbola koji prikazuju pravo značenje Hrista, je njegovo uporedjenje sa Bronzanom zmijom, koju je Mojsije podigao na svoj štap u pustinji. Da pojasnim, zbog mrmljanja i pobune naroda protiv vodjstva, zbog dugogodišnjeg lutanja po pustinji, logor su napale ljute zmije i to mnoštvo, te stadoše da ujedaju ljude i veliko mnoštvo izgibe. Ali Mojsije je molio Boga, i ovaj mu dade rješenje, da se napravi bronzana zmija, da se podigne visoko na štap. Svako ko bi pogledao na nju u vjeri, bio bi isceljen. Apostol i Jevandjelista Jovan, uporedio je podizanje ove bronzane zmije na štap, sa Isusovim raspećem na krstu Golgote. Da svako ko ga uzvjeruje, ne pogine nego da ima vječni život.
Djeluje pregrubo i kontradiktorno da se Hristovo Raspeće dovodi u vezu sa zmijom zvanom Nehušta, ali nije. Kao što je zmije od bronze, tako ni na Isusu nije bilo nikakvog sjaja, nikakve ljepote posebne zbog kojeg bi ga voljeli. Kao što je Nehušta bila ista kao problem zbog kojeg je ginuo narod u pustinji, tako je Isus preuzeo grijeha na sebe i postao grijeh, ne polovično već 100% grijeh. Postao je potpuno bolestan, potpuno slab, potpuno izranjavan, potpuno smrtan. Zmija. Ali klin se klinom izbija, zar ne?
To je nabolja slika isceljenja po vjeri. Od svih onih ujeda zmija ljutica koje mi svakodnevno doživljavamo posebno onda kada negodijemo, kada smo negativni, kada se svadjamo, imamo isceljenje ako promjenimo fokus, i dignemo oči sa otrovnica na onu Zmiju koja stoji na krstu. Bog nam nije dao neko sredstvo za masovno uništavanje ovih gmizavaca da ih tučemo štapovima, dao nam je lijek, na način da možemo podići pogled na krst i da primimo svoje isceljenje po vjeri.
Postoji još jedna stvar i uslov, zmija Nehušta je morala biti podignuta, da bude vidljiva svima da bi mogla donijeti isceljenje od ujeda. Tako i Hrist morao je da se podigne na krst, da bi donio spasenje, i mora biti uzdignut i proslavljen u našim životima na najviše mjesto da bi donio zdravlje i život.
Nije slučajno i danas da na svim kolima hitne pomoći u Crnoj Gori možete vidjeti veliki krst oko koga se uvija zmija. Tako i danas ako ti je slomljeno srce od uvreda i ujeda raznih zmija (osjetio sam kako može da boli), imaš svoju prvu i hitnu pomoć, podigni oči i pogledaj, uzvisi Ga i proslavi. Čuda su moguća, rane se same zalečuju, jer "On ponese sve naše boli, slabosti i nemoći. Ranom Njegovom mi se iscjelismo sasvim!"