Nisam mislio da govorim o onoj sjajnoj dalmatinskoj seriji iz mojih dječačkih dana tj. 70tih godina prošlog vijeka, u kojoj je glumio Fabijan Šovagović, koji je nenormalno ličio na mog pokojnog strica Veselina.
Pisaću o tome da postoje dvije vrste ljudi na ovom svijetu, postoji oni koji mole kao prosjaci, i oni koji traže kao sinovi. U mnogome se razlikuju ove dvije vrste ljudi, ove dvije vrste molitve. Prosjaci mole za sitniš i milostinju, sinovi traže sve ono što je pripadalo njihovom ocu.
Prosjaci pokazuju i dokazuju svoju bijedu i ništavost da bi izmamili pažnju, sažaljenje za koji novčić, sinovi dolaze onakvi kakvi jesu uzdajući se u ljubav i prihvaćenost Očevu da bi dobili utjehu i zaštitu. Prosjaci traže ispruženu punu ruku, sinovi traže ozareno lice Očevo. Prosjaci dobijaju manje od onoga što ištu, sinovi dobijaju sve što im je potrebno pa i ono uzvišeno što nisu smjeli ni da zatraže.Prosjaci nisu sigurni i ne vjeruju u svoje moljenje, sinovi traže bez ikakvog ustezanja sa potpunim pouzdanjem da ih Otac neće odbiti. Prosjaci idu od kuće do kuće, sinovi ostaju u Očevoj kući dovijeka. Prosjaci ne poznaju onog kome se obraćaju i sa strepnjom gledaju u lice stranca hoće li ih poniziti i odbaciti uz psovku, sinovi znaju lice svoga Oca, na kojega liče, i znaju koja je njegova volja i šta mogu dobiti od Njega.
Prosjacima biva po njihovom ponašanju ili hiru davaoca, sinovima biva po ljubavi i milosti Očevoj. Prosjaci se obraćaju umilnim i kitnjastim glasom puni slatkorječivosti, a sinovi se ne pretvaraju, već jasno i kratko kažu što im treba.
Prosjaci mole gospodara, sinovi mole Oca koji ih je rodio i podigao i koji bdije nad njihovim životima.
Ja znam kako moj Danilo, odlučno traži ono što mu je potrebno za školu, znam koliko sigurno mi trči u susret kad se vraćam sa puta i pita "Šta si mi donio?", ne pita "Jesi li?".
Zato nije stvar u molitvi u tome kako je sročena, kako je izdeklamovana, stvar je u odnosu izmedju onog koji moli i Onog kome se obraća. Stvar je u stavu srca, u tvom identitetu, jesi li prosjak ili si sin? To čini razliku!!!
Pisaću o tome da postoje dvije vrste ljudi na ovom svijetu, postoji oni koji mole kao prosjaci, i oni koji traže kao sinovi. U mnogome se razlikuju ove dvije vrste ljudi, ove dvije vrste molitve. Prosjaci mole za sitniš i milostinju, sinovi traže sve ono što je pripadalo njihovom ocu.
Prosjaci pokazuju i dokazuju svoju bijedu i ništavost da bi izmamili pažnju, sažaljenje za koji novčić, sinovi dolaze onakvi kakvi jesu uzdajući se u ljubav i prihvaćenost Očevu da bi dobili utjehu i zaštitu. Prosjaci traže ispruženu punu ruku, sinovi traže ozareno lice Očevo. Prosjaci dobijaju manje od onoga što ištu, sinovi dobijaju sve što im je potrebno pa i ono uzvišeno što nisu smjeli ni da zatraže.Prosjaci nisu sigurni i ne vjeruju u svoje moljenje, sinovi traže bez ikakvog ustezanja sa potpunim pouzdanjem da ih Otac neće odbiti. Prosjaci idu od kuće do kuće, sinovi ostaju u Očevoj kući dovijeka. Prosjaci ne poznaju onog kome se obraćaju i sa strepnjom gledaju u lice stranca hoće li ih poniziti i odbaciti uz psovku, sinovi znaju lice svoga Oca, na kojega liče, i znaju koja je njegova volja i šta mogu dobiti od Njega.
Prosjacima biva po njihovom ponašanju ili hiru davaoca, sinovima biva po ljubavi i milosti Očevoj. Prosjaci se obraćaju umilnim i kitnjastim glasom puni slatkorječivosti, a sinovi se ne pretvaraju, već jasno i kratko kažu što im treba.
Prosjaci mole gospodara, sinovi mole Oca koji ih je rodio i podigao i koji bdije nad njihovim životima.
Ja znam kako moj Danilo, odlučno traži ono što mu je potrebno za školu, znam koliko sigurno mi trči u susret kad se vraćam sa puta i pita "Šta si mi donio?", ne pita "Jesi li?".
Zato nije stvar u molitvi u tome kako je sročena, kako je izdeklamovana, stvar je u odnosu izmedju onog koji moli i Onog kome se obraća. Stvar je u stavu srca, u tvom identitetu, jesi li prosjak ili si sin? To čini razliku!!!
Ja sam o vjeri uvijek razmisljala sa neke filozofske tacke gledista, a opet sam na neki cudan nacin sa Bogom bila na "ti" od malih nogu, i nije mi bilo problem da pomislim tj. zatrazim noc prije ispita "Molim te, da dobijem sjutra ovo pitanje!" (a sjutradan mi je nekako bilo sasvim normalno sto sam i dobila bas to pitanje)...i ne samo prije ispita,uvijek bih se u nekoj teskoj situaciji sjetila da tu samo On pomaze... Imala sam prilike da sretnem vjernike, koji su me svojim ponasanjem i shvatanjem vjere samo udaljavali od vjere i bilo kakve potrebe da vjeru potrazim u Crkvi...a opet oduvijek sam osjecala da je sve sto postoji Jedno...i da je nase Ja zajednicko, al da smo izgubili spoznaju, nit...
ОдговориИзбришиNa pocetku tvojih postova, pomislila sam da je tvoj "ulazak u vjeru" nagao i da ces, kao i vecina novopecenih vjernika otici u krajnjost, pretjerivanje,... medjutim, cini se da sam bila u krivu i da tvoj prilaz vjeri, iliti metanoja, te zaista sve vise priblizava toj spoznaji, niti, sozercanju... sto vraca moju vjeru u vjernike :)
hvala ti Vera, u srce si me dirnula ovim komentarom!!!
ОдговориИзбришиZbog tebe i ovog sto si napiisala, sad mogu reci vrijedilo je što sam počeo sa Blogom.
Tvoji tekstovi su me podsjetile na neke stvari na koje sam u trci sa vremenom i zivotom pozaboravljala. Hvala ti za to. Nadam se da ce i knjiga uskoro...
ОдговориИзбриши