уторак, 18. октобар 2011.

PODIGNI POGLED

Sad mi jedan dobar prijatelj ispriča jedan od osnovnih pravila koji važi za gradjevinske radnike visokogradnje. On je i sam investitor i bavi se završnim radovima na jednoj od najvećih zgrada na primorju. Reče kako radnici na vrhovima zgrada, koji prelaze preko skela, preko dasaka, ispod kojih je provalija od nekoliko desetina metara, pobjedjuju strah. Moraju da podignu pogled! Ne smiju da gledaju u provaliju ispod sebe, jer onda im se muti u glavi, onda se javlja nesigurnost u hodu, javlja se strah i fobije. Naprotiv, trebaju da dignu pogled, da se usmjere na posao koji treba da rade, tako uspjevaju da odrze mir i ravnotežu.
Zadnjih dana mi se desilo, da sam zbog razlicitih negativnih izvjestaja i informacija, za tren spustio pogled i odmah me je uhvatio nemir i briga. Postalo mi je jasno zašto je Bog Avramu, ocu vjere, govorio da podigne pogled i da prebroji zvijezde na nebu. Rekao mu je da koliko je zvijezda na nebu toliko će biti njegovih potomaka. I to mu je govorio dok je bio gotovo stogodišnjak, kada je umrla i zadnja varijanta da on postane otac, jer njegova žena Sara je već punila 90 godina, njena materica je bila potpuno mrtva. A Bog govori Avramu da broji zvijedze !?!
Pomislim koliko je to bilo Avramu, da broji zvijezde u mrkloj noći, povečerju njegovog života. Kako mu je bilo da pomisli sve što je stekao neće imati kome da ostavi. A Bog mu govori nekoliko puta da podigne pogled.
I to je to što danas i sebi i tebi želim da iznova kažem, da ne spuštamo svoje oči u glibež naših problema, naših nemogućnosti. Da ne gledamo kao Avram u svoje sasušeno tijelo i tijelo svoje ostarjele žene, već da pogledamo u zvijezde, da pogledamo u Nebo, da se ohrabrimo u obećanjima Onog koji može iz ničega sve da stvori, čitav univerzum.
Piše na nekoliko mjesta da se Avram ohrabri u Gospodu, da Mu povjerova, i to ga učini pravednikom i ocem vjere. Tako i ja večeras, gledam ovo zvjezdano Nebo iznad Podgorice, kao onaj radnik na vrhu gradjevine. Gledam u pravcu odakle mi stiže pomoć, odakle je moje pouzdanje. I to nije neka jednokratna stvar, ne, to je trajna radnja kao što je brojanje zvijezda, kao što je gledanje u pravcu onog što stoji danas pred tobom da završiš svoju gradjevinu.
Jer ovo je vrijeme kada mnogi padaju pored nas, sa naše lijeve i desne strane. Vrijeme kada se i ispod nas otvaraju neki ponori, koji se čine zastrašujući kao pogled sa vrha solitera, od kojih se mute pogledi, manta u glavi, gubi mir i ravnoteža. Jedini način za uspjeh, pobjedu i spasenje je da podignemo oči i zadražimo oči na Zvijezdi Danici. Dok ne svane i naše jutro, ne dodje novi dan, naše bolje sjutra!