четвртак, 27. октобар 2011.

OČEVA GOLOTINJA

Kada je došlo odlučujuće vrijeme da božiji narod udje u svoju Obećanu zemlju, sa jedne strane rijeke Jordana bio je jedan narod, a sa druge strane njih sedam. Ovi narodi su bili visoki rastom kao divovi, živjeli su u dobro utvrdjenim gradovima, izgledi za pobjedu su bili veoma mali. Ali malo ko zna, da je postojalo nešto što je odlučilo ishod ove velike bitke. Nešto što je bilo sakriveno u samim korijenima oba naroda koja su stajala suprostavljeni jedna drugom. Nešto što je slomilo silu otpora ovih sedam naroda, da su oni poklekli i izgubili teritoriju, izgubili svoju državu. Jedan je pobjedio sedmoricu, kako? Odgovor se krije u samom korijenu tih nacija,u pitanju je bilo jedno prokletstvo očevo, koje su skoro svi zaboravili.
O čemu se radi? Nekada davno, nakon velikog potopa, pravedni Noje, počeo je da obradjuje zemlju, sagradio je prvi vinograd, i od prvog roda, napravio vino, i desilo mu se da se napio. Njegov mladji sin Ham, nadje ga golog i pijanog, i naruga se svome ocu zbog njegove nedoličnosti, odmah pozva svoja dva brata da im pokaže razgolićoneog oca, umjesto da ga je sam pokrio. Ova dvojica, Sim i Jafet, kad vidješe pohitaše da ga pokriju, hodajući natraške da ne gledaju golotinju svojega oca. Kad je Noje ustao i doznao šta je bilo. blagoslovi svoja dva sina a trećeg prokle da njegovo sjeme služi slugama braće njegove. Taj prokleti sin zvao se Ham, koji je rodonačelnik bio svih naroda koji su nastanjivali Hanan tj Obećanu zemlju, koja je kasnije osvojena.
E to je prevagnulo u ovoj bitci, jer je onih 7 naroda stigla kletva jednog pravednog Oca. Jer je jedan sin, izabrao podsmjeh umjesto poštovanja, izabrao je sprdnju umjesto pokrivanja golotinje svojega oca.
Gdje je bila zahvalnost ovome sinu. Zbog njegovog pravednog oca Noja, Bog je spasio je njegovu majku, njegovu ženu , dva brata i dvije snaje. Od njih osmoro podigao je potpuno novi naraštaj. Zbog pravednosti jednoga Oca, zaštita je stajala na čitavom njegovom domu. A onda je jedan sin odabrao da tom ocu pokazuje prstom u grijehe, da se hvali njegovom golotinjom. Tome je izašao iz zaštite i na sebe navukao nesreću. Ne samo za sebe, već i čitavo svoje nasledje.
Onda i nije čudo, što u nekim odsudnim bitkama, kada postoje dvije strane, dvije skupinu ljudi, gube oni ne koji su malobrojni, već oni koji nijesu znali da sakriju golotinju onih koji su ih porodili, onih koji su ih podigli, kojih su ih doveli tu gdje jesu. Pobjeda je na strani onih koji poštuju svoje očeve, koji poštuju svoje oslobodioce, koji poštuju one koji su ih stvorili, koji znaju da pokriju golotinju svojih roditelja.
Pomislim koliko Bog ima razumjevanja za naše porodice, ali ne i mi. Koliko razumjevanja za naše slabosti, ali ne i mi. Pokriva naše grijehe, naša pijanstva, ali ne i mi. Mi upiremo prstom u uneredjenje svojih očeva, podsmjevamo im se zbog njihovih padova i neuspjeha, nemamo razumjevanja za njihove krize. Ali ne i Hrist, koji je kao oni pravedni sinovi Noevi, uzeo ogrtač sa sebe i prekrio našu golotinju, prekrio našu sramotu. Sebe je razgolitio, da bi se naš grijeh oprostio. Zato je Njegovo nasljedje, blagoslovljeno dovijeka, sa one je prave pobjedničke strane Jordana, na kojima je blagoslov Očev, na kojima je opšroštenje, na kojima je zavjet da mogu ući u svoju Obećanu zemlju. I da se pred njim sedmostruki neprijatelj neće održati dovjeka.