понедељак, 17. октобар 2011.

MOTIVACIJA

Puno pisem o promjeni nacina razmisljanja, promjeni stavova, o potrebi uvodjenja promjena u rijecima, mislima i djelima. A zapravo suštinsko pitanje šta nas to sprečava da udjemo u tu željenu promjenu. To je kao ono kad bi mi neko rekao da sam gojazan, i ja to vidim, ali nekako ne uspjevam da smanjim ishranu, da se aktiviram u nekim sportovima ili rekreaciji. Često kao da se izgovaramo, kažemo da nijesmo motivisani. To je iz razloga što imamo pogrešno shvatanje motivacije. Mislimo da će se jednog dana promjeniti naša osjećanja i da će to stvoriti motivaciju. A da će onda ta motivacija da rezultira nekom promjenom ponašanja, pa da će ta promjena ponašanja rezuultirati željenim učnikom. I tako prolaze dani, jedan za drugim, i ništa se ne mijenja. Mi čitamo dobre knjige, pratimo mudre izreke na FB, lajkujemo, osjećamo se dobro, ali to ostaje bez učinka. Mi bi željeli i voljeli da smo vitki, ali nekako ne uspjevamo da se motivišemo da smanjimo obrok.
To je zato što polažemo nadu u osjaćenja, a to ne donosi motivaciju. Motivaciju donosi promjena u djelovanju. Motivacija je više plod promjena u poanašanju, kao naprimjer ljubav i radost. Učinimo to nešto ispravno, i ako nastavimo u tom pravcu, dolaze rezultati, dolazi plod, dolazi ljubav prema tome, dolazi radost, i onda smo motivisani za dalje. Promjene pošanja donose promjenu stavova. Kada nekome ukazujemo na njegove greške u stavovima, pokazujemo tako što mu ukazujemo na greške u njegovom ponašanju. Tako djeci trebamo korigovati ponašanje, pa će se i njegovi stavovi i motivacija izroditi kao plod ispravnog ponašanja. I to treba istrajavato, jer samo uzastopno ponavljanje ispravnih aktivnosti donosi promjenu stavova i donosi motivaciju da nastavimo dalje. Isus je na početku svoje službe na zemlji, objašnjavao svojim učenicima ovaj princip riječima: "Od Jovana Krstitelja na ovamo, carstvo nebesko (čitaj: mir, radost, ljubav) silu trpi i siledžije ga zauzimaju". To znači da se moraš silom natjerati na ispravno ponašanje, a onda ćeš vidjeti kako dolazi motivacija. Tako primjer sa početka, kad se natjeraš da smanjiš obroke, da ideš na neku rekraciju, u početku je teško, osjećaš jaku glad ili upalu mišića, ali ako istraješ i nastaviš dalje, osjetiš kako glad možeš da kontrolišeš, kako ti čak prija, prija ti i blaga upala mišića. A onda kad vidiš kako kilaža spada, kako se osjećaš dobro, osjećaš neku snagu i lakoću, i dišeš punim plućima poslije treninga, onda raste motivacija.Pa ono što ti je nekad bila težina, napor i gnjavaža, postaje zadovoljstvo bez koga ne možeš. Moj brat bilduje već 20 godina, i on bi ovo mogao da potvrdi, koliko mu je nezamisliv dan bez dizanja tegova, dan bez napora, bez slatkog bola u mišićima, bez znoja. Hoću reći da ne trebamo čekati sjutra, čekamo neko bolje vrijeme, neko bolje raspoloženje, koje nikad neće doći. Zato danas, ako osjećaš da ti raste želja za promjenom, odluči da se pokaješ, da se izmiriš, da kreneš dalje, da kažeš DA Životu, da kažeš da Istini i kreni ispravnim putem. Ako to činiš uz veliki napor, ako se ne osjećaš kadrim da podneseš taj teret, ako se ne osjećaš pozvatnim da učiniš tu veliku stvar, pozivam te da zanemariš svoja osjećanja, da znaš da upravo si tad taj "silnik" koji može da zadobije mir, radost i ljubav. Znaj da upravo onda, kada nema euforije, kada nema neke motivacije, a ti ipak činiš ono što treba da činiš, e onda si na pravom putu, na korak od rezultata, na korak do cilja, na korak do pobjede. A kada počneš sa pobjedama, kada ti one udju u krv, kad se navučeš na pobjede, nema bolje motivacije od toga. Onda ideš iz pobjede u pobjedu, iz slave u slavu, i ne gubiš entuzijazam.