Пређи на главни садржај

LAŽNI CAR ŠĆEPAN MALI

Dugo sam vjerovao da je priča o lažnom caru koji je vlada Crnom Gorom, polovinom 18tog vijeka jedna od Njegoševih književnih fikcija, način da ispriča priču o crnogorskom mentalitetu. Ali nije baš tako, izgleda da je zaista takav jedan Lažni Car vladao Crnom Gorom. Da je bio neki veoma dovotljiv čovjek, iz Dalmacije, znao je nekoliko jezika. Predstavio se kao Petar III Romanov. Njegoih oko 6 godina vladavine predstavljaju prekid u vladanju vladika u Crnoj Gori. Čak je uspio i neke reforme da sprovede i da učvrsti centralnu vlast u Crnoj Gori, dobivši neke bitke sa Turcima.
Kako je to moguće? Još bolje je pitanje, kakve su posledice, kada na mjesto od autoritet dodje neko ko je lažan, ko nema stvarno pomazanje i izvornu ili delegiranu vlast?
Posledice su pogubne. Jedan dobar teolog čiju knjigu sam više puta čitao, nazivao je i uporedjivao je ovu situaciju lažnog autoriteta, klasičnim vještičarenjem.
Možda djeluje drastično, ali po meni nije, jer nema veće nesreće i zla, nego dati stvarnu vlast i silu prevarantu. I u tome su madjije, kada neko koje je pogrešan, nekim prevarnim radnjama dodje do položaja, djeluje sa tog mjesta autoriteta i istrajava na tom mjestu raznim manimulativnim sredstvima.
Takodje, dodao bih i tu osobe koje manimulišu svojim muževima, očevima, kumovima, dužnicima koji su na položaju, da preko njih ostvarjuju svoju volju ili šire uticaj.
Znači, vještice su, oni ljudi koji zloupotrebljavaju stvarnu vlast, bez legitimiteta na prevaran način, radi ostvarivanja svojih planova.
Baš danas sam pričao sa svojim dobrim prijateljem, koji je doživio takav preporod, shvativši ovu lekciju, prije nekoliko mjeseci, koju sam sa njime dijelio.
Mi smo svi kušani, posebno ako smo pod nekim pritiskom, da "uzmemo stvari u svoje ruke" pa da radimo Božiji posao i da manipulišemo sa ljudima kako bi ostvarili neke svoje planove.
Manipulacije ove vrste se kreću od laskanja i ulizivanja ljudima od vlasti, pa do bunta i ćutanja. U ove manipulativne alatke dodao bih pretnje, štrajkove gladju i žedju, razne ucjene i slično, kako bi od nekog ko je na mjestu odlučivanja izdejstvovali odluku povoljnu po nas, bez obzira na pravdu, zakone ili moral. Jednostavno, ako koristimo bilo kakva sredstva, od ovih manipulacija pa do nekih tableta anfitamina ili pića i sl, ponašamo se kao vještice, utičući na slobodnu volju drugih ljudi kako bi ostvarili svoje interese, prigrabili neki dobitak, sjeli na neku poziciju, ili se na kratko zadovoljili...
To su opasne stvari! Ja ne mogu sve da napišem u kratkoj formi, od lepeze mogućnosti koje postoje da ljudi utiču na slobodnu volju drugih. Jednostavno, moram reći da su zabranjena i pogrešna sva ona sredstva kada idemo izokola da bi došli do položaja koji po našem mišljenju nam pripada, ili da izmanipulišemo onoga koji odlučuje o našem pravu, kako bi ostvarili sebi korist. To je pravo vještičarenje! Takvim postupcima se otvaramo za niz problema koji se mogu javiti. Doći na položaj takvim metodama, pa onda ostvarivati neke svoje ambicije i sprovoditi svoju pravdu i voditi neke svoje ratove, jedna je od najpogubnih stvari koje istorija čovječanstva može da doživi. A kad se samo dodaju sva moguća sredstva koje takvi ljudi koriste da bi opstali, kako traže svoje istomišljenike, kako potkupljuju one koji treba da glasaju za njih. Kroz kakve nemire prolaze, vidio sam neke takve, kako se ne skidaju sa sedativa. Kakav strah i grč od gubitka kontrole nad svojim počinjenima imaju takvi, koji su svjesni ili to tinja u podsvjesti da su na mjestu koje nije za njih, suprotno slobodnoj volji svojih pretpostavljenih ili onih koji ih biraju. Pa onda pribjegavaju opasnim metodama.
A samo onaj koji je vladika, koji ima vlast i odozgo i odozdo, koji je došao na mjesto slobodnom voljom, sa sviješću da djeluje u stvarnom autoritetu, može u potpunom miru, bez ikakvih manipulacija da živi i radi, bez ambicija da ostaje na tom mjestu sekunde više nego ima podršku. Takav čovjek sa punim autoritetom je najopasniji za one manipulatore i vještice, pred njegovom rječju ovakvi padaju kao kruške i ne mogu se održati nikako.
Kao što je poslije likvidacije Šćepana malog, lažnog cara, došao prvi autoritet, Petar I Cetinjski, vladika i svetac. Prvome se strva ni imena ne zna, a Drugi je ostao za svu vječnost i Njegovo je ime upisao u Knjizi vječnoga života i duhovnom biću crnogorskog naroda.

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski