Ja nijesam ekonomista, iako mnogi misle tako, zbog toga sto sam se bavio ekonomskim zakonodavstvom, privatizacijom, turizmom, kreditiranjem. A racunovodstvo, analize poslovanja, bilansi i biznis planovi su mi veoma bliski, jer sam skoro deceniju bavio time posredno kroz svoje poslove, a time mi se majka bavila, pa sam jos kao djecak pomagao kad je kuci donosila da radi,
Znaci nisam ekspert, ali ne mogu da se ne osvrnem na dešavanja koje gledam preko medija, ovu svjetsku ekonomsku krizu i promjene koje ona donosi. A promjene su fokus ovoga moga bloga.
Jedna od najvećih uspjeha, barem po meni, ove krize je promjena stava o Tržištu, o kojem su ekonomsiti govorili kao o nekom bogu, kao nekom vrhovnom pravednom regulatoru ekonomskih odnosa. Skoro da su neki ekonomsti zagovarali neki raj na zemlji, kao da postoje nevidljivi ekonomski zakoni koji nagradjuju vrijedne, marljive i kreativne, a sa druge strane kažnjavaju one nesposobne, nekreativne i nesigurne.
Govorili su o tržištu koje je nadnacionalno, koje je univerzalno, koje je stoji van volje države, društva i demokratije. Koje je neki organizam, koji se samoreguliše, koji se samoisceljuje, koje se regeneriše i vaskrsava. Kao neki mali bog.
A koliko ja vidim, dešava se nevjerovatan krah, dešava se slom ove velike "Hidre" koja je pružala krake diljem čitave planete, koju su neki mislili da kontrolišu, da su gospodari njenih pravila. A Hidra je progutala najprije njih, progutala je velike finansijske kuće. Onda su se države umješale da izbave, svoje posustale finansijske oligarhe, iz čeljusti ove Hidre, pa su počeli da bankrotiraju, da klecaju cijele države (island, grčka i dr) da klecaju i one koji su preuzeli privatne dugove u javne. Pa možda sve eskalira u još nešto veće. Da puknu i neke veće nadnacionalne političke i monetarne institucije.
Zapravo, mislim da se sve vrijeme dešavalo nešto sasvim drugačije od onog što smo slušali o Tržištu. Navešću samo nekoliko nelogičnosti koje smo vidjeli mi u CG od tog ekonomskog koncepta. Došla su tri mobilna operatara, a i dalje su cijene iste, i dalje su visoke. Slična je situacija na tržištu nekretnina, pala je tražnja drastično, a i dalje su cijene u CG medju najvećim u regionu. Imamo mislim preko 10 poslovnih banaka u Crnoj Gori, koje su stigle u zadnjih 10 godina, a kamate se nijesu spustile, već su i one skoro najveće u regionu. Kao da postoji neki dogovor, možda i prećutan, svakako ponasaju se u najboljem svojem interesu, nema tu suceljavanja ponude i traznje.
Takodje sa jacanjem zemlja BRIK (brazil, rusija, indija, kina) pojavljuju se proizvodi cija cijena je potpuno nelogicna. Sjecam se kad se na velikoj pijaci moglo kupiti za 2 DM komplet, mali ašov, lopata, grabulja. To je tako kabasta roba, koja je morala da se doveze iz Kine. Pa kad se tome doda vrijednost materijala jer su celicni alati, drvene držalje, rad i sve. A gdje je jos zarada onog na tezgi i njegov prevoz od luke do tezge i cijena koju zakup prostora. Da ne pricam gdje su tu porezi i carine.
Kome mozes ti da objasnis da ti proizvodjaci iz kine ne dobijaju besplatno od države sirovine, ili subvencije da bi mogli ostvariti tako nisku cijenu. To i ugledni ekonomisti priznaju da krupni kapital iz zemalja BRIK i danas itekako zavise od volje političkih moćnika u njihovim zemljama. I da njihove investicije nijesu uvjek usmjerene prema logici kapitala, već često nekom drugom političkom logikom. I sad tržišne ekonomije klecaju i propadaju, a ovakve netržišne zemlje napreduju.
Prošle nedjelje na demonstracijama "Ogorčenih" i demonstracijama protiv Volstrita, sve se više čuju povici, kao sa početka prošlog vijeka, Da se podržavi imovina onih 1% bogatih, da bi se prehranilo onih 99% gladnih. Opet neka etatizacija se zagovara, opet nacionalizacija, opet socijalizam. Kako bi se nahranila radnička klasa, i spasili državni budžeti od bankrotsva.
Koliko smo daleko od nekih novih političkih zagovornika, koji će na talasu ovog socijalnog nezadovljstva i krize, ustanoviti opet neki novi poredak, sa nekim nacional socijalističkim predznakom. Koji nas neodoljivo podsjeća na prvu polovinu 20tog vijeka, vrijeme velikih ratova.
Jedno je sigurno, da Tržišta kakvog smo znali više nema.
Znaci nisam ekspert, ali ne mogu da se ne osvrnem na dešavanja koje gledam preko medija, ovu svjetsku ekonomsku krizu i promjene koje ona donosi. A promjene su fokus ovoga moga bloga.
Jedna od najvećih uspjeha, barem po meni, ove krize je promjena stava o Tržištu, o kojem su ekonomsiti govorili kao o nekom bogu, kao nekom vrhovnom pravednom regulatoru ekonomskih odnosa. Skoro da su neki ekonomsti zagovarali neki raj na zemlji, kao da postoje nevidljivi ekonomski zakoni koji nagradjuju vrijedne, marljive i kreativne, a sa druge strane kažnjavaju one nesposobne, nekreativne i nesigurne.
Govorili su o tržištu koje je nadnacionalno, koje je univerzalno, koje je stoji van volje države, društva i demokratije. Koje je neki organizam, koji se samoreguliše, koji se samoisceljuje, koje se regeneriše i vaskrsava. Kao neki mali bog.
Zapravo, mislim da se sve vrijeme dešavalo nešto sasvim drugačije od onog što smo slušali o Tržištu. Navešću samo nekoliko nelogičnosti koje smo vidjeli mi u CG od tog ekonomskog koncepta. Došla su tri mobilna operatara, a i dalje su cijene iste, i dalje su visoke. Slična je situacija na tržištu nekretnina, pala je tražnja drastično, a i dalje su cijene u CG medju najvećim u regionu. Imamo mislim preko 10 poslovnih banaka u Crnoj Gori, koje su stigle u zadnjih 10 godina, a kamate se nijesu spustile, već su i one skoro najveće u regionu. Kao da postoji neki dogovor, možda i prećutan, svakako ponasaju se u najboljem svojem interesu, nema tu suceljavanja ponude i traznje.
Takodje sa jacanjem zemlja BRIK (brazil, rusija, indija, kina) pojavljuju se proizvodi cija cijena je potpuno nelogicna. Sjecam se kad se na velikoj pijaci moglo kupiti za 2 DM komplet, mali ašov, lopata, grabulja. To je tako kabasta roba, koja je morala da se doveze iz Kine. Pa kad se tome doda vrijednost materijala jer su celicni alati, drvene držalje, rad i sve. A gdje je jos zarada onog na tezgi i njegov prevoz od luke do tezge i cijena koju zakup prostora. Da ne pricam gdje su tu porezi i carine.
Kome mozes ti da objasnis da ti proizvodjaci iz kine ne dobijaju besplatno od države sirovine, ili subvencije da bi mogli ostvariti tako nisku cijenu. To i ugledni ekonomisti priznaju da krupni kapital iz zemalja BRIK i danas itekako zavise od volje političkih moćnika u njihovim zemljama. I da njihove investicije nijesu uvjek usmjerene prema logici kapitala, već često nekom drugom političkom logikom. I sad tržišne ekonomije klecaju i propadaju, a ovakve netržišne zemlje napreduju.
Prošle nedjelje na demonstracijama "Ogorčenih" i demonstracijama protiv Volstrita, sve se više čuju povici, kao sa početka prošlog vijeka, Da se podržavi imovina onih 1% bogatih, da bi se prehranilo onih 99% gladnih. Opet neka etatizacija se zagovara, opet nacionalizacija, opet socijalizam. Kako bi se nahranila radnička klasa, i spasili državni budžeti od bankrotsva.
Koliko smo daleko od nekih novih političkih zagovornika, koji će na talasu ovog socijalnog nezadovljstva i krize, ustanoviti opet neki novi poredak, sa nekim nacional socijalističkim predznakom. Koji nas neodoljivo podsjeća na prvu polovinu 20tog vijeka, vrijeme velikih ratova.
Jedno je sigurno, da Tržišta kakvog smo znali više nema.
Коментари
Постави коментар