Пређи на главни садржај

DOLINA BLAGOSLOVA

Ne znam koliko od vas neko zna pricu o Dolini blagoslova koja se nalazi u Izraelu? Zapisano je u knjizi kraljeva izraelnskih kako je ova dolina dobila ovo divno ime. Mozda bi na prvi pogled mogli pomisliti kako je to neka divna poljana prepuna predivnog poljskog cvijeca, sa nekim predivnim jezercetom, kraj kojega niče naljepše voće, u kojoj je divna mala kućica u kojoj jedna porodica živi srećno u harmoniji. Ali nažalost ili srećom nije. Priča o ovoj Dolini počinje strahovitom krizom i ratom koji se približavao Judejcima. Tri okolna naroda koji su inače bili u lošim odnosima, napravili su dogovor i ulogorili su se na granicama u jednoj Dolini koja je imala topografske, taktičke i strateške karakteristike bojišta, nadomak klanca koji su držali Judejci. Pobjedom neprijetelja na ovom polju, otvorio bi se put za potpunu okupaciju. Pravedni Kralj Josafat, zavapio je Bogu u sred ove krize. I dobio je Rijec da treba da DODJE i da STANE na bojno polje, i da ce vidjeti kako ce ga Bog izbaviti. I dok su Judeji stizali na Bojno polje, slavili su Boga, udarali u bubnjeve i trube, dok su Stajali pred neprijeteljem, desilo se da su se ona tri naroda, odnosno tri vojske izmedju sebe posvadjale, pobile do zadnjeg. Josafat i citav narod mogli su da dodju i da pokupe plen koji je bio tako velik, da su zbog toga i ove velike pobjede nazvali tu Dolinu blagoslovnom.
E to sam mogao i sam ovih dana osjetiti, mogao razumjeti, da se najveći blagoslov zapravo krije na bojnome polju. Važno je ne pobjeći, važno je doći u sred Doline, u sred borbenog polja. Presudno je to postojano Stajanje, slavljenje Boga u sred krize, u sred velike bitke koja se sprema. Koliko sam puta samo mogao da doživim da je dobitak sakriven u sredini nekog konflikta? U tome se sastoji razlika izmedju onih koji imaju pobjede, koji plene neprijatelja, koji zadobijaju blagoslov. Razlika je u onoj spremnosti junaka koju Njegoš opisuje riječima " ... i na strašnom mjestu postojati." To "strašno" mjesto, to mjesto sa kojeg bi svako želio uteći, sa kojeg bi se svako želio prije kukati a ne slaviti Boga, e to je mjesto Dolina blagoslova. Blagoslova za one koji ostaju, za one koji postojano čekaju izbavljenje. Izbavljenje koje je došlo. Izbavljenje koje će opet doći!

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
1 коментар
Прикажи све

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz
1 коментар
Прикажи све

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski
Постави коментар
Прикажи све