уторак, 18. октобар 2011.

BALTAZAR

Ne izbija mi iz glave crtani film Baltazar koji sam gledao za vikend. Priča je o jednom gradjaninu Martinu, koji je imao nesvakidašnji problem - niko ga nije primjećivao. Svima je pokušavao da skrene pažnju na sebe, mahao bi im, javljao se, pokušavao nešto da kaže, ali niko u gradu nije ga primjećivao. Čak ni neki pas kojem je lajao, ni ga primjećivao. Bio je očajan, i uputio se profesoru Baltazaru za pomoć. Čak ga ni on nije na vratima primjetio, tek nakon nekoliko zvonjava. Kad mu je ispričao svoj problem, Baltazar je odšetao po sobi i na onoj čuvenoj mašini, izbacio rješenje za njega. Dao mu je jednu lijepu knjigu, i rekao mu da je to Knjiga uspjeha. Kad je siroti Martin otvorio knjigu pred njim, ugledao je prazne stranice. Začudjeno je pitao profesora o čemu se radi. Baltazar mu reče, da svako mora ispisati svoju knjigu uspjeha.
Kad pišem ovaj blog, nisam imao ideju da pišem knjigu o uspjehu. Neke tehnike kako da zadobijemo sreću u 7 koraka i sl. Kako da pronadjemo idealnog partnera? Kako ostvariti svoje snove ili kako uspjeti?
Što više shvatam stvari u životu, sve manje cijenim uspjeh, u nekom kontekstu koji preovladava danas u narodu. Sve manje sam zainteresovan za uspjeh kao cilj, po meni je on više kao kolateral ispravnog življenja, kao posljedica i plod drveta našega života. Pa ako ispravan život živimo, ako su naši korjeni duboko u plodnoj zemlji, ako mi imamo ispravne motive, onda će i plodovi biti slatki i sočni. A ako nijesmo, onda će biti opori i gorki, pa i uspjeh izgledati kao Pirova pobjeda.
Draži su mi neki "neuspjesi" koji su me približili mojim komšijama i rodbini, nego "uspjesi" koji su mi donjeli neprijatelje i stres.
Ovaj Martin je ispisao svoju knjigu, time što je napustio grad, otišavši na neku planinu u orlovsko gnijezdo i sa jednim orlom je bacao aviončiće od listova one knjige. A u gradu, je nastala pometnja, svi su najednom uvidjeli da im nešto tj neko nedostaje. Nastala je pomama za tim nekim, koga i ne znaju kako izgleda, ali im je nedostajao i nastala je velika praznina. I da skratim, napravili su ogromni spomenik, ali nijesu znali kakav lik da stave, pa su na tabli ispisali da je spomenik podignut NEZNANOM GRADJANINU.
I to je to. Za nekog je uspjeh, ako se povučeš, ako prestaneš da se upinješ da se dopadneš svima, prestaneš da skrećeš pažnju na sebe, odeš i budeš sa nekim sa kim želiš da budeš. Mene Bog vodi na jedan način, pokazuje mi se put na drugi način, i imam uspjeha u nekim stvarima koje su meni važne, i ne mogu ti pomoći da nadješ sebe, te odgovore moraš sam potražiti, ja ti mogu dati jedan okvir, jednu Knjigu uspjeha, ali je ti sam moraš ispisati, ti si kovač svoje sreće. Možda si neko kao Martin, nebitan i neprimjetan, ali ako uradiš pravu stvar ako učiniš što trebaš da učiniš, dobićeš svoj vijenac, spomenik neznanom gradjaninu, a ja bi rekao NEZNANOM JUNAKU. Ako te ljudi i nijesu vidjeli, jeste Onaj koji može dati nešto trajnije od statue i spomenika, a to je vječno ime u knjizi života.

I poslije nekoliko godina, jednog dana, u Baltazarovu sobu, doletio je avioncic od papira. Kad ga je otvorio pisalo je
THANKS YOU
Martin