четвртак, 29. септембар 2011.

UKROĆENA GOROPAD

Misli su kao medvedica, mozes je krotiti dok je mladunce dok je jos tvoj stap i uzica prejaka za nju. Pustis li je da divlja, da luta sama pustarom, vise je nikad ukrotiti neces, bez neke nadcovjecanske sile. Jer misli su tvoje samo one koje uspjevas da krotis i da vladas sa njima. Cini se da samo onaj tren kad dodju na svijet, kada niknu niotkud u tvojoj glavi kao bilje i korov u tvome dvoristu, samo tada ih mozes pocupati, samo tada ih mozes odvojiti jedne od druge, odvojiti korov od plodonosne biljke, a da ne napravis stetu i slom. Vec sljedeci tenutak, one radjaju druge misli, koje radjaju sljedece, i vec vise ne mozes ih kontrolisati, vec ne uspjevas da razaznas sta je sta, sta je ispravno a sta ne, sta je tvoje a sta ne. Ko nema vlasti nad svojim mislima i svojim jezikom, on je kao zapusteno polje, na kojem raste korov, kučina i po neka samonikla povrtna biljka od sjemena nekadasnjih plodonosnih polja. Ko ne strazari nad svojim mislima, taj je los i nemaran domacin, kome vjetar i nevrijeme urusavaju dom.
Sjecam se kaubojskih filmova iz djetinjstva, kad oni indijanci jure po onim prerijama i hvataju lasom one divlje mustange. Pa zatom ih dovode u obore, pa moraju da ih ukrote jasuci nad njima nekoliko desetina sekundi. Koliko vjestine i snage treba da se od one pobjesnele zivotinje, dobije jedna krotka, pitoma i vrijedna tegleca zivotonja. Samo hrabri i veoma utrenirani kauboji su kadri da krote ove prerijske konje. A koliko je sve lakse kad se tek mladi, kada su tu u tvojim jaslama, i kada odrastaju uz tebe. Postaju jedno sa tobom, vjerni do groba. Za te ukrocene misli, mozemo reci, "takav si kakve su ti misli", jer sam vrsis selekciju o cemu ces misliti. Ja cak uspjevam da kontrolisem i svoje snove, prekidam snove koje ne volim, snove koji me uznemiravaju. Pokusavam i sve cesce uspjevam da zarobljavam svaku misao, da prepoznam korov i da je odstanim dok jos imam vlast nad njom. Ko ih sazaljeva, ko im se pusta da one gospodare njegovom dusom, on je bacio sebe medju divlje medvedice, pa jos ako ih hrani svojim brzopletim govorom kao alapaca, nece se izvuci bez ozbiljne povrede. Jer ono sto sam skoro shvatio, da nije sve sto mi dolazi na pamet dobro za mene, i nisam ja sve ono sto pokusava da svije gnijezdo u mojoj glavi. Nisam ja autor svih misli koje me salecu i bombarduju, vec da imam vlast da rastjeram te zlosutne cavke koje u jatima pokusavaju da crnim prekriju moje nebo i drvo mojeg a zivota. A shvatio sam i da sve ono sto su moje misli nisu dobre i misli. Da mi je potrebno to konstantno obnovljenje uma da bi mogao da nastavim dalje. I da nam treba to preumljenje o kojem pisem citav ovaj blog. Metanoja na starogrckom znaci to pokajanje, premuljenje, a nasao sam interesantan prevod koji kaze "misli iznova ili ponovo". Tako da ako uvidjas da te spopadaju neke crne misli ili strepnje, nemoj da se boris sa njima na nacin da pokusavas da ne mislis o tome ili da im se odupires u strahu i panici, vec misli o necem drugom sto je uzviseno, sto je hvale vrijedno, sto je na dobrom glasu ili korisno. Jer o necemu uvjek cemo misliti. Klin se klinom izbija, pa ce ove potonje isjterati one prve iz nasih glava. Volim ove stihove, parafraziraciu, kad Bog kaze "Moje misli nisu vase misli, moji putevi su daleko iznad vasih puteva... Ja znam Svoje misli koje gajim za vas, misli dobra a ne zla, da vam dam nadu i srecan ishod". I zato ako nam dolaze zle misli, sumnje i strahovi, pobjedimo ih dok su jos mladuncad, tek kad dodju u nasu glavu, ukrotimo ih kao onu medvjedicu, razmisljajuci o drugim stvarima, o svemu onome dobrome koje Bog ima za nas, pa necemo izgubiti nadu u srecan ishod. To ce zadrzati mir u nasoj dusi i sacuvati nas od konfuzije u glavi i zadrzati na pravome putu.