уторак, 27. септембар 2011.

SVE IDE NA DOBRO

Kao sto su prijatelji velika podrska pravedniku u trenucima iskušenja i parnje, tako su i neprijatelji svojim progonjenjem oni koji nas vode na pravu stranu. Neprijatelji upiri prstom u nase greske i nagone nas na preispitivanje i pregrupisavanje, pa nas drze budnim, opreznim i u molitvi, pa nam i nisu dušmani, već samo “surovi prijatelji” koji nas okreću prema Bogu. Ispada da oni koji su na našoj strani, a I oni koji su protiv nas, rade na našu korist. Sjećam se da sam imao na jednom od bivših poslova nekoliko “neprijatelja” koji su mi pravili silne probleme, pretili mi, prozivali preko novina, slali mi privredni kriminalitet, inspekcije da kontrolišu moje poslovanje. Priznajem da mi nije bilo prijatno, ali sad kad vratim film, upravo zbog svega toga, ja sam uredno vodio dokumentaciju, pažljivo donosio odluke I odustao od nekoliko aranžmana, zbog kojih bi veoma zažalio da sam ušao u njih. I kasnije upravo zbog svega toga I napustio taj posao, što je takodje bila odlična ideja. Tih nekoliko mjeseci nakon mog otkaza, dok nisam imao posla, bilo je vrijeme takvog preslaganja u mojoj glavi, saznao sam više o mojim prijateljima I o sebi, nego za svih 10 “uspješnih” godina rada. Desilo mi se da sam tada doživio da me “ispale” za posao, nekoliko prijatelja I rodjaka, čak se jedan direktno umiješao da ne budem izabran na jednu funkciju. To je bilo vrijeme velikog iskupenja za mene, da ne počnem da uzimam stvari u svoje ruke. Iako sam ih gledao kao neprijatelje, sad iz ove perspective vidim, da me sam Bog zaštitio da ne dodjem na tu poziciju, jer je ta firma propala nakon nekoliko mjeseci, a to mislim da mi se iznova desilo, ne bih “preživio”. Zato hvalim Boga I za uslišene I za ne uslišene molitve. Hvalim Boga I za prijatelje I za neprijatelje, I za uspjehe I za prepreke koje se dešavaju. Mada jedno nekako razumijem, a drugo trpim. Ali sve češće, pokušavam da se ne uznemiravam I da zadržim radost.
Volim jednu priču o spomeniku pamučnom moljcu, koji često pričam mojim prijateljima I saradnicima. Na Jugu Amerike poslije gradjanskog rata, ljudi su mahom uzgajali pamuk, I od toga teško živjeli. A onda na svu muku njihovu, pojavio se pamučni moljac, koji ih je tako oništio, da su došli do prosjačkog štapa, I bili prinudjeni da mijenjaju djelatnost. Pa su počeli da sade voće, na tim poljima. Poslije nekoliko teških godina, kad je stigao rod od voća, počeli su tako dobro da ga prodaju, da su ubrzo zaradjivali lijepe pare. Kada su se obogatili, odlučili su da podignu spomenik pamučnom moljcu, jer da nije njega bilo ostali bi siromasi na pamučnim poljima. Zaista, poslije toliko godina isustva sa Bogom, mogu potvrditi da sve što se dešava djeluje na korist pravedniku I onom koji ljubi Boga. Sve dobro što nam dolazi u susret , kao i sve nevolje na drugoj strani, nekako nam idu na ruku. Kao dva točka na biciklu, I blagoslovi I problem okreću se u našu korist, I vode nas dalje ka cilju. One su kao dvije rijeke koje se ulivaju jedna u drugu, I postaju jaka Rijeka onima koji traze Boga I koji su na Njegovom put. Jer sve dobro sto nam dolazi, silazi kao kisa blagoslova sa Neba, a tu istu vodu nevolje I iskušenja podizu sa zemlje, kao što podizu I nase poglede gore ka Nebu. I jedno I drugo opet izlazi na korist onome ko Ga traži. Prijatelji nam dodju kao svijetli štit I mač u rukama, koji nam služe za napad, a neprijatelji nam dodju kao oklop na našim ledjima, od povreda koje nam se zadaju mučki iza ledja, jer nas treniraju za odbranu. U borbama koje nas čekaju prijatelji su dragocjeni, ali bez neprijatelja ne bi ih ni bilo, jer sve je Bog sa svrhom stvorio, pa i neprijatelja za sudnji dan. Tako da sve zajedno izlazi na korist onima koji se uzdaju u Boga.