Пређи на главни садржај

NESTO IZMEDJU

Uvidjam da je svijet i sva mudrost puna nekih kontradiktornosti. Da na zivotnom putu postoje mnoge faze koje nam nijesu jasne, na kojima sva mudrost i svo znanje koje nam je do juce bila kristalno jasna, danas je kao istrosena krpa. Svaki dan trazi nove odgovore, trazi nova traganja. Na ovom putu trazenja, postoje dvije krajnosti koje nas mame. Jedna je religioznost bez stvarne sile za promjenom, legalizam koji donosi osudu, zbir pravila ponasanja sta je dozvoljeno a sta nije, stalno pozivanje na pravdu, oko za oko, osudu i osvetu. Draga je krajnost, koja je jos opasnija je relativizacija grijeha, liberalizam sa pogresnom svrhom, ucenje o milosti bozijoj, kao izgovor i opravdanja svojih i tudjih gresaka, ucenje o plodovima vjere bez stvarnog posvecenja, ljubavi bez zrtve itd. A cini mi se da je istina negdje izmedju, tacnije da je istina u oboma. Jer nista ne moze zamijeniti posvecen i cist zivot, jer ko ne moze vladati sobom, nemoze vladati ni svijetom. Ali svakoko nase posvecenje nam ne daje za pravo da sudimo tudjim slabostima, da izricemo vrenosne sudove. Ako se i posvecujemo, ne trebamo se izolovati, ako se druzeljubivi, ne treba da gubimo individu. Povrede od ljudi i nesrece koje nam se desavaju nas priblizavaju Bogu, ali svakako ne da bi ostali u tome, pa da kao oni isposnici odemo u neke pecine i odustanemo od stvarnog zivota, uz opravdanje da smo predali svoje zivote Bogu. Lako je biti svetac negdje tamo iza zatvorenih vrata manastira, mnogo je vrednije biti kao Isus za stolom sa kurvamma, kockarima i lopuzama. Ostani pravednik u nocnom klubu u kojem si se zatekao, dok polugole igracice igraju oko tebe. Ostani posten kada si u prilici da pronevjeris neki novac.
To su sve zamke u kojoj se moze naci svako koji trazi Boga. Slicno je kad su u prisustvu velikog naroda, religiozne vodje onog vremena pitale Isusa da li treba plaćati porez okupatorima. Postojale su dvije mogućnosti ako kaže ne onda će ga predati vojnicima sa optužbom da podstrekava narod na pobunu, ako kaže da onda će biti optužen od naroda da je kolaboracionista i izdajnik. Isus je imao odgovor koji je bio negdje izmedju, neko treće rješenje. Pitao ih je čiji je lik na novcu, oni rekoše Cezarov. "E pa dajte caru carevo, a Bogu božije". I tako je to, ovaj svet nam daje da biramo izmedju dva zla. A to nikad nije rješenje, nikad zlo nije rješenje. O tim zamkama sam danas htio reći. Jedna se zove ponosna samopravednost fundamentalizma koja je militantna i fatalisticka, a druge se zove teorije uspjeha propagirajuci elemente vjere za zadobijanja raja na zemlji bez posvecenja. Svaka je primaljiva, svaka je lakozavodljiva, zato hodam izmedju krajnosti koje me privlace, iznova preispitivajuci sebe i svoje motive, pokusavaju da drzim ravnotezu, ravnotezu duha, duse i tijela. Ekstremizam je kao oni polovi magneta, najaci su na svojim polovima. Ali pridjite im sa istim polom pa cete vidjeti kako su iskljucivi, kako snazno odbacuju druge, toliko snazno da skoro ne daju da ih se dotakne niko. Na polovima zemljine lopte, od velikog magnetizma, uspjeva samo led i nista vise, Zivot je negdje izmedju!

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski