Uvidjam da je svijet i sva mudrost puna nekih kontradiktornosti. Da na zivotnom putu postoje mnoge faze koje nam nijesu jasne, na kojima sva mudrost i svo znanje koje nam je do juce bila kristalno jasna, danas je kao istrosena krpa. Svaki dan trazi nove odgovore, trazi nova traganja.
Na ovom putu trazenja, postoje dvije krajnosti koje nas mame. Jedna je religioznost bez stvarne sile za promjenom, legalizam koji donosi osudu, zbir pravila ponasanja sta je dozvoljeno a sta nije, stalno pozivanje na pravdu, oko za oko, osudu i osvetu. Draga je krajnost, koja je jos opasnija je relativizacija grijeha, liberalizam sa pogresnom svrhom, ucenje o milosti bozijoj, kao izgovor i opravdanja svojih i tudjih gresaka, ucenje o plodovima vjere bez stvarnog posvecenja, ljubavi bez zrtve itd.
A cini mi se da je istina negdje izmedju, tacnije da je istina u oboma. Jer nista ne moze zamijeniti posvecen i cist zivot, jer ko ne moze vladati sobom, nemoze vladati ni svijetom. Ali svakoko nase posvecenje nam ne daje za pravo da sudimo tudjim slabostima, da izricemo vrenosne sudove. Ako se i posvecujemo, ne trebamo se izolovati, ako se druzeljubivi, ne treba da gubimo individu. Povrede od ljudi i nesrece koje nam se desavaju nas priblizavaju Bogu, ali svakako ne da bi ostali u tome, pa da kao oni isposnici odemo u neke pecine i odustanemo od stvarnog zivota, uz opravdanje da smo predali svoje zivote Bogu. Lako je biti svetac negdje tamo iza zatvorenih vrata manastira, mnogo je vrednije biti kao Isus za stolom sa kurvamma, kockarima i lopuzama. Ostani pravednik u nocnom klubu u kojem si se zatekao, dok polugole igracice igraju oko tebe. Ostani posten kada si u prilici da pronevjeris neki novac.
To su sve zamke u kojoj se moze naci svako koji trazi Boga. Slicno je kad su u prisustvu velikog naroda, religiozne vodje onog vremena pitale Isusa da li treba plaćati porez okupatorima. Postojale su dvije mogućnosti ako kaže ne onda će ga predati vojnicima sa optužbom da podstrekava narod na pobunu, ako kaže da onda će biti optužen od naroda da je kolaboracionista i izdajnik. Isus je imao odgovor koji je bio negdje izmedju, neko treće rješenje. Pitao ih je čiji je lik na novcu, oni rekoše Cezarov. "E pa dajte caru carevo, a Bogu božije". I tako je to, ovaj svet nam daje da biramo izmedju dva zla. A to nikad nije rješenje, nikad zlo nije rješenje.
O tim zamkama sam danas htio reći. Jedna se zove ponosna samopravednost fundamentalizma koja je militantna i fatalisticka, a druge se zove teorije uspjeha propagirajuci elemente vjere za zadobijanja raja na zemlji bez posvecenja.
Svaka je primaljiva, svaka je lakozavodljiva, zato hodam izmedju krajnosti koje me privlace, iznova preispitivajuci sebe i svoje motive, pokusavaju da drzim ravnotezu, ravnotezu duha, duse i tijela. Ekstremizam je kao oni polovi magneta, najaci su na svojim polovima. Ali pridjite im sa istim polom pa cete vidjeti kako su iskljucivi, kako snazno odbacuju druge, toliko snazno da skoro ne daju da ih se dotakne niko.
Na polovima zemljine lopte, od velikog magnetizma, uspjeva samo led i nista vise, Zivot je negdje izmedju!
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар