Пређи на главни садржај

NECU DA BUDEM DOBAR!

"Budi dobar" ucili su nas od malena! A evo postao sam i sam roditelj, pa se jos uvjek pitam sta znaci "biti dobar"? Da li biti dobar znaci precutkivati neciji grijeh, tolerisati ga i povladjivati mu? Da ako slusam pretpostavljenog, po cijenu da krsim zakon ili ugrozavam egzistenciju nemocnih, znaci li da sam dobar? Da li ako sam ljubazan i slatkorjeciv prema onome kome mislim da treba “odrzavti lekciju”, znaci li “biti dobar”!?
Ako je tako, onda ja ne želim biti dobar! Ne zelim da se pokrecem na zelje svih onih koji me okruzuju, da bi “bio dobar”! Ne zelim da me pokrecu ni potrebe svih onih koji od mene ocekuju da ih zadovoljim! Ako bih i zelio, sigurno ne bih mogao, jer dobro rece majka jednog mog dobrog prijatelja " Sine moj, ne mozes citav svijet hljebom nahraniti!".
Da li sam dobar ako kazem DA svemu sto mi je nudi, u namjeri da ne uvrijedim ovog ili onog? Ko sam ja onda, ako ne umijem da kazem NE, svemu onome sto se protivi mojim principima, sto razara moj mir, odvlaci moje vrijeme koje planiram za sebe i svoju porodicu?
Zar si los ako ne odgovriš na sva moja ocekivanja, na sve moje zahtjeve, na sve moje potrebe? Ako je to uslov da budem dobar, onda ne zelim da budem dobar!
“Dobar i lud, braca su rodjena” kaze jedna poslovica. Ako biti dobar, znaci povladjivati silniku, povladjivati lupezu i smutljivcu, onda je ova poslovica potpuno tacna. Jer tolerisati laz, preljubu i kradje, jeste ludost u ocima Bozijim, pa makar nas svi pajtosi tapsali po ramenu, velicali da smo face i da smo cool ortaci.
Zato sve vise razumijem jedan stih iz Biblije, koji me je uvjek bacao u razmisljanje, a koji govori o nasoj dobroti i nasoj pravdi da je kao prljava haljina pred Bogom. Zaista, ovakva dobrota, je kao necista haljina. A da bi znali sta to tacno znaci, treba znati da ovo napisano oko 800 prije nove ere, kada se haljina koristila prilikom menstruacije kod zena. Smatralo se da je zena necista 7 dana i bio je necist onaj koji se onecistio o nju ili ovu haljinu. To je nečista haljina, o kojoj se govori, i takva je nasa dobrota kada hocemo da negiramo svoj ili tudji grijeh, kada hocemo da pokrijemo svoje slabosti I greške, kada hocemo da se dopadnemo ljudima po cijenu da lažemo, varamo, laskamo i krademo.
Zato odbacimo ovu vrstu dobrote i pravde, rizikujuci da ce mnogi da nas naići na osudu, odbacivanje od drugih uz kvalifikaciju da smo neomiljeni, losi I neučinjeni ljude. Valjda zato što nismo ispunili sve njihove zelje, potrebe i ocekivanja, jer ima nismo dali za pravo u njihovim pogrešnim stavovima, nacinu zivota i ambicijama. Sto smo radili u skladu sa svojim prioritetima, svojim uvjerenjima, svojim principima. Zato što smo radili za korist sviju a suprotno necijim sebicnim interesima. Zato ako to podrazumjeva da kazu da nismo dobri, onda ne zelimo da budemo dobri (3), ni vrlo dobri (4), želimo da budemo odlični (5)! Želimo da budemo skroz odlični, želimo da budemo LUČONOŠE :-))

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski