ZAVRŠITI ZAPOČETO

Na Blogu ćeš naći roman koji sam započeo a nisam završio. Imam još veliki broj stvari koje mi stoje nezavršene, projekti, investicije. Moram priznati da sam se sa ovom lekcijom ZAVRŠITI ONO ŠTO ZAPOČENEŠ suočavao gotovo čitavog života, i učio je svaki put iznova. Nekad neuspješno, a sad sve češće uspješno.
Jedan sam zaključak mogao da izvedem, da je lakše započeti projekte nego ih dovšiti. Za početak ti je dovoljna tvoja volja, a za završetak Božija milost i čudo. Nekako, u našoj je vlasti da pokrenemo neke stvari, a u Božijoj da ih ostvarimo. Posebno neke bitne i životne projekte, nisam uspjevao da nez nekog čuda, „spleta sretnih okolnosti“, ili neočekivane pomoći drugih, da privedem kraju.
Uvidio sam da nisu teškoće one koje opredjeljuju nečiji uspjeh. Jer svakom je teško, gotovo podjednako. Ali jedni istrajavaju i uspjevaju, a drugi se gube, odustaju pa zato doživaljavaju neuspjeh. Sjećam se tačno vremena, kada se lomilo na mom studiranju, kada sam kao na onoj prevojnici izmedju dva sliva, mogao da odem na drugu stranu i da ga nikad ne završim, a slomio sam to u sebi, i nastavio, i uspješno u roku okončao fakultet. Znao sam mnogo njih koji su odustali, i koji govore, „OSTALA SU MI DVA I DIPLOMSKI“... Kad to pomenuh, danas sam baš na poslu pričao stari vic na ovu temu: „Kad se sin vratio iz Beograda, poslije 8 godina pokušaja da da uslov za drugu godinu pravnog fakuteta, i rekao ocu: „Vidji, ja više ne mogu, stvarno, napuštam fakultet!!!, a otac mu na to: „Ti kako god hoćeš, a ja i djed ti nećemo da odustajemo, zaisto!“. Nego da se vratim na temu, ko je ostvaruje uspjeh i završava započeto?
U ovome se razlikuju oni koji su „uspješni“ od onih „neuspješnih“, nije u tome što su ovi prvi sposebniji od ovih drugih, već zato što su ovi prvi istrajni i ZAVRŠAVAJU ONO ŠTO SU ZAPOČELI. Tako je i kod onih koji su lideri. Lideri su oni koji ZAVRŠAVAJU ONO ŠTO SU ZAPOČELI. Takve ljude slijede drugi. Kako će te slijediti neko ako si onaj koji nešto započene, uradi par stvari, najavi velike rezultate, najavi kule i gradove, zaintrigira druge koji počnu da ga slijede, a on poslije nekog kratkog vremena, započinje neki drugi projekat, i opet velike najave, velike riječi, obećanja. A šta je sa onima koji su ga počeli slijediti, jednostavno se gube, dezorjentišu, i odlaze svak na svoju stranu. Takvog više teško da ćeš opet pridobiti za sebe.
Pa i ovaj moj roman, koji stoji, opominje me da nisam ZAVRŠIO ZAPOČETO. Svaki dan odlazeći na posao, prolazim pored kuće jednog prijatelja, sa kojim sam započeo jedan investicioni projekat, koji stoji, zbog ovog, ili onog, zbog krize, zbog kredita itd...šta god da je, ali NISAM ZAVRŠIO ZAPOČETO.
Ali taj nedostatak volje da se istraje, tu nesigurnost, to premišljanje, to kolebanje uslijed nevolja, koje su kao po pravilu dolazile pred sam kraj nečega što treba da se efektuira, sa tim se i danas borim. Vjerovatno sa time se svi suočavamo na putu ka uspjehu. Koliko sam samo puta čuli od uspješnih ličnosti, da je formula za uspjek VJERA U ONO ŠTO RADIŠ I ISTRAJNOST DO CILJA. To je kao formula H2O, koja se sastoji od dva elementa VJERE i ISTRAJNOSTI.

A ta snaga se krije negdje u nama, neko je zove NADČOVJEČANSKA SNAGA. To je ona snaga, koja se javlja, kad si potpuno malaksao... To je ona prkos koji se budi, kada zamire svaka nada... To je ona odlučnost kada te svoga obuzima strah... To je onaj stav da ću uraditi ono što sam obećao, makar se zemlje prevrnula... Jer tek kada stanemo svim svojim snagama, svim svojim srecem, svim svoim umom iza onog što smo obećali, što smo dali riječ... da naše Da bude Da, da naše Ne bude Ne... onda osjetimo da se u nama budi jedna Sila koja je kadra pokrenuti planine koje stoje pred nama, koja je kadra da završi ono što smo započeli... Kada pobjedimo sebe u toj nesigurnosti, kada pokažemo odlučnost i vjeru da ZAVRŠIMO ONO ŠTO SMO ZAPOČELI, vidjećemo kako se čuda dogadjaju.
Stalno me opominje jedna priča, koju sam čuo prije 10 godina, o momku koji je odlučio da kopa zlato i koji je kopao na mjestima na kojim su drugi odustali. Desilo se da je najaču zaltnu žilu našao na samo pola metra kopanja, na mjestu na kojem su drugi odustali i bankrotirali, na kojima su kopali, kopali, ali pošto nisu u nekom roku koji su postavili u svojim glavama uspjeli, oni su odustajali, nisu imali vjere da nastave dalje, a pravo bogatsvo je bilo na samo korak od mjest gdje su odustali.
A često, to je ono mjesto krize, mjesto loma, kao kad je Kolumbo pre samog pronalaska Amerike, doživio silnu pobunu na brodu, jer se svim članovima posade učinilo suludim nastavak puta, jer su zalihe hrane i pića, pala ispod svakog minimuma, koji im je bio dovoljan za povratak. Dok su oni gledali u zalihe za povratak i u zalihama tražili sigurnost i spas. Kolumbo je je gledao ispred, i vjerovatno nije nikad razmišljao o povratku, jer je vjerovao da će naći ono šta je krenuo naći. Tu tanku liniju „smrti“ mogu preći samo oni koji vjeruju da će naći život na drugoj strani. Oni ne prave zalihe za povlačenje, oni ne prave odstupnicu, ne traže izgovore, oni su spremni da se bore, da umiruju pobune, da donose teške odluke, da se nastavlja dalje putovanje, DA SE ZAVRŠI ONO ŠTO JE ZAPOČETO, znajući da je u mojoj vlasti bilo da krenem ka onom u šta vjerujem, jer znam DA HTJETI I MOĆI DOLAZI OD GOSPODA.