Пређи на главни садржај

ZAŠTO JE TEŠKO USVOJITI BEBU?

Ovih dana sam na odmuru u Beogradu, i vidjeh naslov u jucerasnjoj Politici, kako 750 porodica dugo ceka na usvajanje djece u Srbiji. Nisam čitao do kraja tekst ali me podsjeti na nekoliko bezuspješnih pokusaja usvajanje djece u Crnoj Gori, kada sam bio zamoljen da pomognem u uspostavljanju kontakta sa ustanovom za brigu o napuštenoj djeci u Bijeloj. I znam da su svi pokušaji bili neuspjesni. Posebno ako bi htjeli da usvojite bebu. Jednostavno nije bilo sanse, jer skoro da nema male djece za usvajanje. Shvatio sam da se ceka po nekoliko godina i tad je veliko pitanje.
I to je u principu dobro. Znaci da je malo napuštene djece u Crnoj Gori, da oni koji se odluce da rode djete kasnije I brinu o njemu. Ali mislim da se tu krije jedna “kvaka”, koja meni daje povod za razmisljanje zašto je sve manje napuštene djece u Crnoj Gori? Moj odgovor je ABORTUS.
Procitao sam na internetu da je prema podacima Instituta za javno zdravlje u 2009. godini u Crnoj Gori izvršeno je 1.412 abortusa, od kojih čak 965 namjernih. Od ukupnog broja pobačaja, 5,8 odsto je izvršeno kod djevojaka mlađih od 20 godina, od kojih je čak trećina namjerno abortirala.
Znači skoro 1000 namjernih abortusa se godišnje izvrši u Crnoj Gori. Podaci nisu konacni jer je slabija evidencija abortusa u privatnim zdravstvenim ustavovama. I eto sta je pravi problem. Veliki broj djevojaka posebno onih mladih se na ovaj nacin odlucuju da “planiraju porodicu” I na ovaj način rješavaju se neželjene trudnoće, tačnije neželjene djece.
Ostavicu po strani moralni aspekt ovog čina (mada ne znam kako), da ne bi moralisao, ali ovaj čin bi da se ravna sa ubistvom, jer se radi o živim stvorenjima tj o malim ljudima, kojima kuca srce, koje imaju potpuno razvijeno tijelo, kojima je neko odlucio da prekine život, kojim je neko odlucio da su neželjeni I da ne treba im dati šansu da žive I da se bore.
Ovaj put želim samo da kažem da nije tačno da je humanije izvršiti abortus nego roditi neželjeno dijete. To je apsurd, jer ima toliko bračnih parova I porodica u Crnoj Gori, ali I u okruženju, koji bi ih jedva čekali usvojiti I prihvatiti kao svoje. Ima puno nekim mojih kumova I prijatelja, koji ne mogu da dobiju djecu I koji bi željeli usvojiti jedno takvo dijete. Zato bi trebali apelovati, trebali osvešćivati ljude u pogledu abortusa, šta je on zapravo, ohrabrivati žene da se odluče na radjanje, da se odluče da daju šansu životu, jer život bi našao svoj put I pobjedio bi.
Sjetih se jedne priče, koja je prigodna za ovu temu, kako je jedan sveštenik u molitvi pitao Boga: “Žašto Bože ima toliko nesreće u svijetu, gdje su ljudi koji bi donijeli napredak čovječanstvu, koji bi našli lijek za sidu I druge bolesti, spasili svjetsku ekonomiju I sl.” A Bog mu odgovorio: “Ja sam već ih poslao vama”, A sveštenik reče “Pa gdje su, mi ih ne vidjesmo”, “PA VI STE IH ABORTIRALI!” odgovori mu Bog.
I zaista kada bi ta svaka ta treca djevojka koje sam pomenuo u ovom postu, koja je namjerno abortirala, umjesto toga rodila djete, učinila bi dvostruku sreću, prvo sačuvala bi život tom djetetu, a usrećila bi I jednu porodicu koja godinama čeka kako bi usvojila neko dijete. Onda ne bi bilo teško usvojiti bebu.

Коментари

  1. A kako bi se u Crnoj Gori gledalo na đevojku koja je rodila dijete i dala ga na usvajanje?
    Kakve bi joj šanse u ovom "selu" bile da se uda kasnije i osnuje porodicu "planirano"?
    A zašto se ne usvajaju starija djeca? Starije djece ima u domu al njih niko ne želi. Ubijedite kumove i prijatelje da dok čekaju na bebu usvoje neko starije i formirano dijete.
    A da su partneri te svake treće djevojke koju pomenuste u postu razmišljali malo više ne bi ovog posta ni bilo.
    Što se tiče sledećeg: "Ostavicu po strani moralni aspekt ovog čina (mada ne znam kako), da ne bi moralisao, ali ovaj čin bi da se ravna sa ubistvom, jer se radi o živim stvorenjima tj o malim ljudima, kojima kuca srce, koje imaju potpuno razvijeno tijelo, kojima je neko odlucio da prekine život, kojim je neko odlucio da su neželjeni I da ne treba im dati šansu da žive I da se bore."
    Onda kada je tijelo fetusa potpuno razvijeno trudnoća se ne smije prekinuti.
    Srce bebi počinje da kuca tek krajem 5. nedelje.
    Vrlo olako kritikujete žene koje abortiraju. Ne vidim nigdje pogled iz njihove perspektive i razmatranje razloga. Jel mislite da je prekid trudnoće lak za žene?

    ОдговориИзбриши
  2. Draga Mimi, cijenim Vas komentar. Ali nazalost nijeste u pravu kad je u pitanju abortus u Crnoj Gori, kopiracu Vam zvanican izvjestaj sa interneta: "U Crnoj Gori, u manjoj ili veæoj mjeri, na prekid trudnoæe se odluèuju sve žene, nezavisno od starosti, obrazovanja, zanimanja, braènog statusa. Ginekologe najviše zabrinjava èinjenica da veæini djevojaka nedostaju elementarna znanja o metodama i sredstvima zaštite od neželjene trudnoæe. Preciznih podataka o broju abortusa u Crnoj Gori nema, prije svega zbog toga što pored državnih medicinskih ustanova i u privatnim ambulantama pružaju takve usluge. Ono što je pouzdano, jeste da su u ginekološkoj ambulanti Klinièkog centra u Podgorici tokom prošle godine ljekari obavili blizu 900 namjernih prekida trudnoæe. U oko 800 sluèaja rijeè je o abortusima u prvih deset nedjelja, dok se ostatak, uz odobrenje nadležne komisije, obavio u kasnijoj trudnoæi."
    Znaci radi se o uzrastu fetusa od 1o i vise nedjelja...

    ОдговориИзбриши
  3. Sto se tice gledanja okoline na takvu "djevojku"... Vjerujte mi za svoju djecu sam spreman bio da molim i da se ponizim, bez ikakvih problema, sve da bih im uradio nesto dobro, a kamo li zivot sacuvao... Ali mi nazalost imamo neki cudan smisao za moral, pa je valjda veca sramota dati dijete na usvajanje nego ga abortirati"
    Nemam ja prava da sudim ikome, ali hocu i da kazem svoje misljenje... A Vama hvala za Vase... Mislim da je dobro cuti i drugacije stavove, a koliko ja vidim o abortusu u Crnoj Gori se vrlo malo govori. A i o stetnim posledicama po zdravlje i djevojke koja to cini.

    ОдговориИзбриши
  4. http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Na-usvajanje-deteta-cekaju-703-porodice.lt.html
    MOzete pogledati clanak koji sam pomenuo o porodicama koje cekaju na usvajanje veoma dugo.... A za aborus Vam treba nekoliko minuta cekanja u privatnoj ustanovi.

    ОдговориИзбриши
  5. A kod nas se slabo prijavljuju za udomitelje pa kao sto rekoh nek izvole i udome djecu dok cekaju odobravanje za usvajanje iste (to je pametniji potez) ili neke druge djece.

    ОдговориИзбриши
  6. A zene znaju o kontracepciji dovoljno samo ih u Crnoj Gori nijesu naučili da poštuju sebe i uskrate zadovoljstva muškom rodu onda kada muškarci izbjegavaju kontracepciju. A za hormonske kontraceptive treba ić kod ginekologa sto u Cg nije praksa bez ako se baš mora. Problematika je vrlo kompleksna. Ostajem pri tome da ste je veoma banalizovali. Očekujete da je zeni koja recimo ima 3 djece i eto ostala opet trudna al ne može i 4. sad da rodi logičnije da ga da na usvajanje? Naravno nije. Ne želi pomisao da je 'negdje tamo' njeno dijete.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski