недеља, 07. август 2011.

STUBOVI OD SOLI

Kada pišem ovaj blog ne zaboravljam osnovnu vodilju, a to je METANOJA, koja znači promjenu uma, pokajanje, premuljenje, koje jeste proces, ali taj proces započinje čvrstom odlukom da smo spremni da odbacimo stari način života, stari način razmišljanja, stari način rješavanja konflikta. Ćerkica mi dade ideju, čitajući Porodični magazin Pobjedin, u kojoj je prikazana umjetnička skulptura od soli, koja je nagradjena na nekoj japanskom sajmu. Podsjetim me na jedan drugi još čuveniji STUB OD SOLI.
Naime, svima ja vjerujem poznata priča o SODOMI I GOMORI, koji su postali simbol razvrata, bluda i pobune protiv Boga svake vrste i bili su predmat božijeg suda nad kojima je izvršeno trenutno uništenje. Samo je jedna porodica bila spašena, zbog molitvi pravednog Abrahama, koji se molio da se izbavi njegov sinovac Lot sa svojom porodicom. I to se desilo, andjeli su ih pohodili to veče Sodomu, i gotovo na silu bili izvučeni iz Lot njegova žena i dvije kćeri. I ako su dobili jasno uputsvo da se ne okreću, Lotova žena se okrenula da vidi uništenje SODOME I GOMORE, i okamenila se i postala STUB OD SOLI.
Ova tragedija ima svoje objašnjenje, jer samo do neku godinu ranije, Lot je sa svojom porodicom živio u plemenu koje je vodio njegov pravedni stric Abraham, sa kojim je krenuo na put u Obećanu zemlju. I bio je svedok šta je sve Bog uradio za njih, postali su tako moćni, tako brojni, ali vodili su nomadski život, život stočara, stalno na putu, ispod šatora, i najednom (vjerovatno na nagovor svoje žene) Lot zažlje da se odcijepi od svoga strica, i da se nastani u velikoj niziji Hananskoj, tih uz velike gradove Sodomu i Gomoru. To je bilo bolno za Avrama, ali pristao je da ga u miru pusti, čak mu je dozvolio da bira stranu na koju će ići, tako da ovaj ode na drugu. Mnogo se ponizio, da bi učinio ovaj potez, jer Lot mu je bio kao sin kojega nije imao, o Avram njemu kao otac kojega je izgubio. I mi ne znamo šta se sve desilo Lotu, sa svim njegovim bogatsvom. Vjerovatno je prodao sve da bi „kupio stan u centru grada“ kako bi mi danas rekli. To je vjerovatno bila davnašnja želja njegove žene, jer žene ipak vole luksuz i vole lagodniji život. I polako njihov život se utapaio u Sodomu i Gomoru, i onda nije ni čudo, po onoj staroj izreci, gdje ti je blago, tamo ti je i srce! Da se okrenula da vidi uništenje svega toga za čim joj je srce priraslo. Bez obzira što su joj Sodomljani željeli da joj siluju obije ćerke i da siluju njihova dva gosta, gledajući kako oganj sa neba stiže na ovaj bludnički grad, njen svet se rušio i postala je STUB OD SOLI.
O tome i pričam, danas. „Mnogi su pozvani ali je malo izabranih“ reče jedna od mojih FB prijatelja kao komentar na jedan po postova. Znam neke ljude, koji stalno prevrću novi list, koji obećavaju da će se od sjutra promijeniti i da će pobjediti svoje zle navike, stalno se izvinjavaju, stalno se kaju, i opet sve iznova čine, vraćaju se kao psi da poližu svoju predjašnju bljuvotinu. Ali to nije POKAJANJE (MATANOJA). Pokajanje nijesu suze, nijesu čupanje kose. Pokajanje nema veze sa emocijama, nema veze sa nekakvim razumijevanje. POKAJANJE JE ODLUKA, to je stav srca (duha) da odbaci ono što ne želi više da čini. Ta METANOJA nije neko postepeno poboljšanje, ona je potpun zaokret u mislima, riječima i dijelima. To je oduka jednog čovjeka, da odbaci svoj stari način razmišljanja i da bude NOVI ČOVJEK.
I NEMA NAZAD, nema premišljanja, nema žaljlenja za onim što je bilo, nad kojim dolazi Božiji suda, kao nad Sodomom i Gomorom u ovoj priči. Nema okretanja glave i vraćanja nazad, jer onda postajemo kao ovi mrtvi STUBOVI OD SOLI. Teorija ima mnogo, ali dominiraju uvjerenja da je Sodoma i Gomora, bila smještena na potezu gdje je danas MRTVO MORE. Malo sam proučavao o ovom moru, veoma je čudno. To je najveća depresija na čitavoj planeti. Nalazi se na oko 440 metara ispod nivoa mora. U nju se uliva rijeka Jordan i tu „umire“ jer iz Mrtvog mora ne ističe nikakva voda, a nivo mora se ne mijenja. I to je oduvijek izazivalo podozrenje ljudi, i razna vjerovanja. Zbog visokog nivoa soli, u tom moru ne živi ništa. I oko njega ne živi ništa, samo po koji STUB OD SOLI. Današnja nauka je našla objašnjenje te čudne prirodne pojave. Zbog visokog vazdušnog pritiska, zbog dubine na kojem se more nalazi, veliko je isparenje, tako da sva voda koja uže u ovoj more, tačnije jezero ispari, ostaje samo so. Ovo jezero ima još naziva, ali za ovu priču je pogodniji ime Lotovo more, kako ga neki zovu.
Čini mi se da je simbolika jasna. Svi oni koji samo gledaju da nešto uzmu, da im se daje, koji gledaju svoje interese, i govore često ja, meni, moje i sl. a nikom ništa ne daju, ništa iz njih ne izliva prema drugim ljudima koji su u potrebi. Postaju Mrtvo more, u kojima ne može da ništa živi. Nekad je Soboma i Gomora bila ta koji je trebalo kazniti. Ali na tome mjestu danas ja vidim obale tog MRTVOG MORA, na kojima i danas možeš sresti STUBOVE OD SOLI. Koje su već kažnjeni jer su mrtvi i kameni.