петак, 12. август 2011.

LUČA MIKROKOZMA

Usta govore od onog čega je puno srce. Ne možemo reći da nekoga volimo ako mu to nismo rekli ili djelima pokazali. Jer koja je to ljubav koja nema svoj izražaj, ne proizvodi djela ljubavi. Kako možemo reći da nekog ljubimo ako mu stalno prigovaramo, ako ga stalno kinjimo, tražimo da nam uradi ovo ili ono što mi volimo. Kakva je to ljubav, kada nema darova ljubavi, ona je kao drvo bez listova, kao smokva bez plodova, razgolićena i jalova.
Zato reci svojoj dragoj da je voliš, da ti je jedina, da je najljepša, tvoja mezimica. Reci joj svaki dan, iznova i ne reci: „Pa to ona zna, zna da je volim“. U ljubavi se ništa ne podrazumjeva i ne prećutkuje. Reci da ti je ljubav tvog života, da ne bi mogao bez nje ili njega ovaj dan. Reci joj da ti nedostaje, svaki pogled koji je upućen drugom, da si je željan kao jutarnje rose, kao što žedja suva zemja za proljetnjom kišom. Reci joj da je posebna i neponovljjiva, da voliš kako ti govori, kako ti se smije, kako hoda i miriše.
Reci svome djetetu da je ljubav tvog života, da ti je prva radost, spevaj mu pjesmu uspavanku samo za nju ili njega. Reci mu da ti je vrlo važno, da si ga upravo takvog želeo, i da je bolje od najsmelijih snova i želja koje si imao. Reci mu da je posebno. Podari ga onim što vidiš da mu je stalo, što i ne smije da ti traži. Saslušaj ga i utješi, pokaži mu pažnju i zagrli ga čvrsto i dugo. I ne reci: „zna ono da ga ja volim“, da ne bi čitav život išlo iz ruke u ruke, za šaku ljubavi i par sladunjavih riječi. Da ne bi klečalo pred nekim za malo pažnje i mirilo se sa udarcima i šikaniranjem.
Reci svojim roditeljima da ih voliš i ne reci „Pa znaju oni da ih ja volim“. Reci im da su ti veoma važni. Zahvali im za sve što su učinili za tebe. Reci im to glasno. Jer kad umru, možda ti bude žao, što to nijesi činio, svaki put kad bi te na vratima čekali. Posjeti svojeg starog roditelja, posveti mu pažnju kao svome djetetu. Saslušaj ga iako si tu priču po stotinu puta čuo. Saslušaj ga kad ti se jada na svoje bolesti. Izvedi ga u šetnju i povedi u kafić ili slično mjesto koje nikad nije vidio. Jer možda ti bude žao kada ne budeš imao više prilike.
Reci svome Bogu da ga voliš. Reci mu da ga ljubiš svim svojim srcem i svom svojom dušom, i svom svojom snagom. I da nemaš druge uzdanice od Njega. Reci na glas i ne ćuti. I ne reci: „Pa zna on šta je u mome srcu. Ispovjedi svoju vjeru i ne prećutkuj i ne stidi se. Jer koji ispovjedi svoju vjeru taj će biti spašen. Ne kaži da imaš vjere sam za sebe, jer kakva je to vjera ako nema svoj izražaj u djelima ljubavi. Ljubavi prema nemoćnima, prema sirotinji, prema napuštenim udovicama, prema kopiladi, koje je ovaj svijet odbacio. A On te poziva da pokažeš ljubav prema onim malima, jer reče ko primi jednog od ovih malih ka de Mene prima, neće mu plata izostati jer neki primajući ovakve neznajući andjele Božije su primili. Neće im plata izostati.
Ispovedi i pokaži svoju ljubav prema bližnjima svojim, pa ćeš ispuniti sav Zakon i vse Proroke. Ispunićeš sve norme, običaje, tradiciju, uzuse. Praktično i glasno pokaži svoju ljubav pa nećeš pitati. „Šta sam trebao učiniti, nije mi jasno“.
Ljubav je kao vatra ognjišta u tvojemu srcu, i ne reci, nekad je gorjela, nekad je bila silna, a evo sad se gasi. Raspiruj je svojim izjavama ljubavi, jer svaka riječ, poklon i pažnja je jedno drvo novo u ovom ognjištu ljubavi, koja će podići novu vatru, raspaliti plamen. To Ognjište je, ono koje ti utrobu greje i čuva. Jer Vatra čuva umornog putnika u divljini od noćnih zvjeri, koje se plaše ove Vatre i bježe daleko. Ova će te Vatra čuvati od iskušenja, od nekih tinjalica, koje te mame i koje ti nude svoju „ljubav“ za sitne usluge. Raslaljuj svoju ljubav, raspaljuj svoju vjeru, jer čuvaće te u tamnim godinama koje dolaze, kada ljudska podrška izostane, kada je svuda mrak kao u tunelu, kada kažeš nisu mi mile. Ova će ti Vječna vatra voditi. To je Luča mikrokozma, koja će gorjeti iznad tvoje glave, koja će dušu tvoju tješiti, krijepiti i koja će ti pokazati Put.