Možda vam je poznata priča o najmudrijoj državničkoj odluci kralja Salomona..? Ona kada su mu došle dvije majke sa sporom: Ko je prava majka..?
Obije majke se istovremeno porodiše u istoj sobi. U toku noći jednoj je umrlo dijete te je neprimjetno zamijenila bebe. Kada se ova druga ujutru probudila i uvidjela šta se desilo nastala je žučna rasprava između njih. Ova prva je naravno poricala pa slučaj tako dođe pred cara.
Pošto iznesoše svoju stvar pred cara on odluči da dijete iznesu pred njih i mačem ga presijeku na pola, a potom svakoj majci daju po njenu polovinu. Čuvši ovo, prava majka skoči i zavapi da to ne čine, već da dijete daju ovoj drugoj dok je ova druga je tražila da se careva izvrši.
Solomon tada presudi da se dijete da onoj prvoj. Onoj koja se sažalila na dijete i dala ga drugoj ženi kako bi mu život spasila, a narod osta zadivljen mudrom odlukom cara Solomona.
Mi naravno nijesmo u svom životu iskušavani baš na ovaj način, ali jesmo u drugim stvarima koje predstavljaju našu “djecu”. Ova priča mi je puno pomogla u momentima kada su drugi htjeli da preuzmu ideje i projekte koje sam sam “porodio”. Sam sam ih osmislio, započeo, rodio u porođajnim mukama, potom previo i u momentu kada je trebalo da započnu svoj život, onda je nastala rasprava i otimanje.
Znao sam da je uslov opstanka mog “čeda” njegovo puštanje iz mojih ruku. Iz mojih u tuđe, lažave, otimačke.
Gledao sam kako se drugi kite onim što sam radio i oko čega sam se trudio. Nije mi bilo lako. Trebao sam da umrem nekim svojim sebičnim interesima, svome ponosu, odreknem neke buduće dobiti i privilegija, možda i popularnosti.
Trudio sam se da svoju veliku stvar u molitvi iznesem pred Velikog Sudiju, Kralja nad svim kraljevima. Mogu posvjedočiti da je on već donio odluku čije je to dijete, odnosno ko je prava majka.
Prava majka je ona koja pusti svoje dijete kako bi mu život sačuvala. Prava majka je ona koja gleda šta je u najboljem interesu za njeno čedo, znajući pri tom da ima Sudija koji će joj ga vratiti u naručje onda, kada za to dođe vrijeme.
Tako je bilo i sa malim Mojsijem. Kada je u Egiptu stigla naredba da se pogube sva novorođenčad majka ga je krila i dojila tri mjeseca. Kada je već bilo postalo opasno po život djeteta stavila ga je u košaru i pustila niz Nil. Dijete je došlo u Prave Ruke. Ruke koje su ga dovele do dvorca Faraona gdje ga je pronašla Faraonova sestra i usvojila. Faraonova sestra je tražila dojilju za bebu i našli su ženu Jevrejku za to.
To je bila prava majka malom Mojsiju. Ona koja ga je morala pustiti niz vodu kako bi mu život sačuvala.
Zaista, nekad moramo izgubiti kontrolu nad onim što smo stovrili. Na kratko, da bi ga dobili za vječnost. Za taj čin moramo umrijeti sebi, da bi dali život svome djetetu.
Obije majke se istovremeno porodiše u istoj sobi. U toku noći jednoj je umrlo dijete te je neprimjetno zamijenila bebe. Kada se ova druga ujutru probudila i uvidjela šta se desilo nastala je žučna rasprava između njih. Ova prva je naravno poricala pa slučaj tako dođe pred cara.
Pošto iznesoše svoju stvar pred cara on odluči da dijete iznesu pred njih i mačem ga presijeku na pola, a potom svakoj majci daju po njenu polovinu. Čuvši ovo, prava majka skoči i zavapi da to ne čine, već da dijete daju ovoj drugoj dok je ova druga je tražila da se careva izvrši.
Solomon tada presudi da se dijete da onoj prvoj. Onoj koja se sažalila na dijete i dala ga drugoj ženi kako bi mu život spasila, a narod osta zadivljen mudrom odlukom cara Solomona.
Mi naravno nijesmo u svom životu iskušavani baš na ovaj način, ali jesmo u drugim stvarima koje predstavljaju našu “djecu”. Ova priča mi je puno pomogla u momentima kada su drugi htjeli da preuzmu ideje i projekte koje sam sam “porodio”. Sam sam ih osmislio, započeo, rodio u porođajnim mukama, potom previo i u momentu kada je trebalo da započnu svoj život, onda je nastala rasprava i otimanje.
Znao sam da je uslov opstanka mog “čeda” njegovo puštanje iz mojih ruku. Iz mojih u tuđe, lažave, otimačke.
Gledao sam kako se drugi kite onim što sam radio i oko čega sam se trudio. Nije mi bilo lako. Trebao sam da umrem nekim svojim sebičnim interesima, svome ponosu, odreknem neke buduće dobiti i privilegija, možda i popularnosti.
Trudio sam se da svoju veliku stvar u molitvi iznesem pred Velikog Sudiju, Kralja nad svim kraljevima. Mogu posvjedočiti da je on već donio odluku čije je to dijete, odnosno ko je prava majka.
Prava majka je ona koja pusti svoje dijete kako bi mu život sačuvala. Prava majka je ona koja gleda šta je u najboljem interesu za njeno čedo, znajući pri tom da ima Sudija koji će joj ga vratiti u naručje onda, kada za to dođe vrijeme.
To je bila prava majka malom Mojsiju. Ona koja ga je morala pustiti niz vodu kako bi mu život sačuvala.
Zaista, nekad moramo izgubiti kontrolu nad onim što smo stovrili. Na kratko, da bi ga dobili za vječnost. Za taj čin moramo umrijeti sebi, da bi dali život svome djetetu.
Коментари
Постави коментар