Tražio sam zaštitu ili sam je barem očekivao, mnogo puta. I kad razmilim tražio sam je od onih koji su jači od mene i koji su mi bili odredjeni autoritet nadamnom. Tražio da me zaštite od nasilnika, da me podrže finansijski ili da riješe ono nerješivo za mene. Često sve to nije imalo uspjeha, zašto? Zašto su me nekad zaštiti, a nekad ne?
Srećom u djetinjstvu sam imao oca koji je bio naša zaštita, kada bi se tukli sa našim vršnjacima, nismo tražili njegovu zaštitu, a ne bi je ni bilo. Ali ako bi naišao neko stariji, neki stariji ljudi ili mangupi iz kvarta, koji su bili od 5 do 10 godina stariji od nas, jurili bi ja I brat, ocu da nas spase, da nas odbrani i sačuva. Jednom nas je napao neki šumar (da, nekad su postojali šumari u gradskim parkovima), i pocjepao nam loptu zbog igre u parku, preteći nam, i to nije bili jednom već po ko zna koji put. I onda jednom prilikom, uhvatio nas je u igri i nožem nam je poderao originalni kožni fudbal, što je bio vrijedni rodjendanski poklon. Otrčali smo ocu, i sjećam se kako je skočio iz kreveta od popdnevne letnje dremke, i isrčao na ulicu u donjem vešu da juri šumara i da mu pokaže njegovoga boga. Slično je i bilo kada je Vuka (brata mog), udario nastavnik muzičkog, kako ga je otac jurio po školi sa nekom motkom da ga ubije od batina.
Tako je kad imaš nekog da te zaštiti. Kako je važno imati zaštitu posebno u ovim olujnim vremenima, kada se naše barke ljuljaju, naši poslovi se ruše, česte su pretnje po život iz različitih razloga. Tražimo ima li koga da nas zaštiti, ako ne onda gledamo u nebo i vapimo: Sačuvaj me Bože! Pa se pitamo, zašto nema koga da pomogne, zašto nema ko da priskoči, ni bog nas više ne čuje, a rodbine i prijatelja nigdje da se nadju, idemo u policiju, idemo u ministarstva, kod ovog ili onog direktora, tražimo pomoć i podršku, a tamo čini nam se niko ne haje. I onda smo gorki, pljujemo na svakog, svi su izdajice itd itd. A želim da se zapitamo da li ima i naše odgovornosti zbog svega toga.
Postoji jedan odgovor, više kao tajna kako zadobiti i imati zaštitu. Sjećam se te divne starozavjetne priče o jednoj mladoj udovici Ruti i njenoj svekrvi Noemini, koja su se zajedno vratile u svoju postojbinu, poslije neke epidemije u stranoj zemlji, uslijed koje je Ruta ostala bez muža, a njena svekrva bez sina. Ruta je gladala u svoju svekrvu kao majku, I nije je htjela napustiti, iako ju je ova nagovarala. Došle su bez ičega, opustošene strahotom, držale su se jedna uz drugu jer nijesu imale koga, došle su kao izbjeglice u rodni grad njene svekrve. Stigle su u vrijeme žetve, vjerovatno sračunato, da bi preživjele. Noemina je podučila svoju snaju da ode da pabirči (skuplja ostatke po polju poslije žetve) u polju jednog rodjaka njenog pokojnog muža. I kad se Ruta vratila punih ruku, njena svekrva je znajući jevrejske običaje po kojim prvi rodjak pokojnika ima prav I obavezu da oženi udovicu. Podučila je Ruti, da pronadje mjesto na polju na kojem spava Voz (veleposjednik koji je Ruti dozvolio da pabirči) I da ode I legne kraj njegovih nogu, ne bi li dao Bog da se Voz smiluje I da je oženi. To se I desilo, kad se Voz probudio vidjevsi ovu poniznu djevojku kraj njegovih nogu, sažalio se I tražio je dozvolu od jos jednog blizeg rodjaka I dobio pravo da je oženi. Ruta je poslušavši svoju svekrvu, dobila zaštitu koju je trebala. Interesantno je da je od ovog Voza I Rute nastala kasnije kraljevska I mesijanska loza iz koje je potekao veliki kralj David (kome je Ruta bila baka) I Isus je potekao iz ove loze.
Da, odgovor leži u POSLUŠNOSTI I PODLOŽNOSTI, to je “čarobna formula” kojom se čovjek stiče zaštitu koja mu je potrebna. Poslušnost Bogu I podložnost autoritetima koje nam je on dao. To je lekcija koju sam naučio, da bi živio u sigurnosti. To nije neka biblijska fraza, već vrlo praktična I svakodnevna poslušnost koju praktikujem. Kad poslušam neku naredbu svoga pretpostavljenog, onda kad naidjem na otpor I na probleme sa ljudima koji zbog toga žele da mi naude, dodjem kod svog šefa i veoma je raspoložen da me zaštiti, čak šta više pune se nozdrve besom na one koji se suprostavljaju meni I naredbi koja je izrečena. A šta će biti sa situacijom kada ja bijem neku svoju bitku I isterujem svoju pravdu I sprvodim svoju volju, kad naidjem na opziciju, I dojdem kod tog mog šefa, da li će biti zainteresovan da me zaštiti, vjerovatno ne, čak naprotiv gledaće me sa podozrenjem I iskritikovati što sam radio to I što pravim probleme.
Uvjek ima neko iznad tebe kojeg ti je Bog dao. Drži se savjeta ili instrukcija koje si dobio od njih, pa ćeš dobiti I zaštitu ako dodje nevolja. Pitaš, šta ako nemam nikakvog autoriteta, nemam ni oca ni majku, nemam ni muža niti ženu, nemam ni poslodavc, tako da si došao na najviše mjesto u državi… Onda imaš Boga iznad sebe, I njegove sveštenike, njih poslušaj, pa ćeš imati zaštitu Gospodnju u onome šta činiš.
Sjećam se jedne tragične priče o djevojkama koje su posle neke hrišćanske svetkovine, željele da hodaju po vodi kao Petar kada ga je Isus pozvao ka sebi dok je hodao po void. Uzdale su se u Njegovu zaštitu, I sve tri su se udavile u hladnoj nabujaloj rijeci. Zašto ih Bog nije zaštitio? Zato što im to nije rekao da čine. Isus nije htio da posluša Sotonu u pustinji za vrijeme kušnje, da skoči sa najaviše crkve još mu je citirao Pismo: “Da je Gospod zapovijedio andjelima svojim da te sačuvaju”, a Isus mu odgovorio isto citirajući ispravne stihove iz Pisma: “Ne kušaj Gospoda Boga svojega” . Ako “te Bog čuva”, nećeš mokre kose voziti motor, nećeš sa maskom ulaziti u banku, nećeš sam sebe čuvati sa puškom na vratima. Ove jadne djevojke nijesu razumjele da je Isus rekao Petru da dodje kod njega, I zato što ga je poslušao zato je mogao da učini ovo čudo I našao se u rukama Isusovim. Jer, ako imaš Riječ od Boga onda možeš na njoj hodati, kad I nema nikakvog drugog oslonca, ako ne onda si u nevolji.
Upravo se radi o poslušnosti, jer kako bi mogla moja žena tražiti od mene zaštitu, ako samo sluša komšinice I po njihovim instrukcijama radi. Kako bi mogla moja djeca tražiti zaštitu od mene, ako pobjegnu od kuće I ne žele me za oca. Mene nije sramota, iako na dosta viskom položaju, da tražim mišljenje I odobrenje za odredjene postupke od mojih pretpostavljenih, pa mogu računati na njihovu zaštitu u slučaju pobune. Nije mi teško, čak sad i volim, iako mi je 40 godina, da se sa svojim ocem posavjetujem pred neku odluku, makar da čujem njegovo mišljenje. Uvjek smo ga slušali ja i brat, zato smo i imali onu zaštitu koju sam vam pomenuo.
I zato ako izostaje zaštite, ako te nevolja lomi u samoći, zapitaj se, da li si na svom putu možda izašao ISPOD OVOG KIŠOBRANA POSLUŠNOSTI, pa si prestao da poštuješ I slušaš svojega muža, iskusnije prijatelje, svoje stare roditelje, svoje dobre učitelje, svoje direktore, svoje sveštenike I konačno svojega Boga. Već si bio neke svoje bitke tvrdoglavo i oholo, ne pitajući nikog I upao u nevolju, pa sad na tvoj vapaj “Pomozi mi Oče”, “Kume, pomozi molim te” ili “Sačuvaj me Bože!” niko više ne odgovara.
Ubuduće prijatelju kad krećeš na put, uzmi KIŠOBRAN POSLUŠNOSTI, možda ti ipak bude potrebna zaštita od raznih padavina!
Srećom u djetinjstvu sam imao oca koji je bio naša zaštita, kada bi se tukli sa našim vršnjacima, nismo tražili njegovu zaštitu, a ne bi je ni bilo. Ali ako bi naišao neko stariji, neki stariji ljudi ili mangupi iz kvarta, koji su bili od 5 do 10 godina stariji od nas, jurili bi ja I brat, ocu da nas spase, da nas odbrani i sačuva. Jednom nas je napao neki šumar (da, nekad su postojali šumari u gradskim parkovima), i pocjepao nam loptu zbog igre u parku, preteći nam, i to nije bili jednom već po ko zna koji put. I onda jednom prilikom, uhvatio nas je u igri i nožem nam je poderao originalni kožni fudbal, što je bio vrijedni rodjendanski poklon. Otrčali smo ocu, i sjećam se kako je skočio iz kreveta od popdnevne letnje dremke, i isrčao na ulicu u donjem vešu da juri šumara i da mu pokaže njegovoga boga. Slično je i bilo kada je Vuka (brata mog), udario nastavnik muzičkog, kako ga je otac jurio po školi sa nekom motkom da ga ubije od batina.
Tako je kad imaš nekog da te zaštiti. Kako je važno imati zaštitu posebno u ovim olujnim vremenima, kada se naše barke ljuljaju, naši poslovi se ruše, česte su pretnje po život iz različitih razloga. Tražimo ima li koga da nas zaštiti, ako ne onda gledamo u nebo i vapimo: Sačuvaj me Bože! Pa se pitamo, zašto nema koga da pomogne, zašto nema ko da priskoči, ni bog nas više ne čuje, a rodbine i prijatelja nigdje da se nadju, idemo u policiju, idemo u ministarstva, kod ovog ili onog direktora, tražimo pomoć i podršku, a tamo čini nam se niko ne haje. I onda smo gorki, pljujemo na svakog, svi su izdajice itd itd. A želim da se zapitamo da li ima i naše odgovornosti zbog svega toga.
Postoji jedan odgovor, više kao tajna kako zadobiti i imati zaštitu. Sjećam se te divne starozavjetne priče o jednoj mladoj udovici Ruti i njenoj svekrvi Noemini, koja su se zajedno vratile u svoju postojbinu, poslije neke epidemije u stranoj zemlji, uslijed koje je Ruta ostala bez muža, a njena svekrva bez sina. Ruta je gladala u svoju svekrvu kao majku, I nije je htjela napustiti, iako ju je ova nagovarala. Došle su bez ičega, opustošene strahotom, držale su se jedna uz drugu jer nijesu imale koga, došle su kao izbjeglice u rodni grad njene svekrve. Stigle su u vrijeme žetve, vjerovatno sračunato, da bi preživjele. Noemina je podučila svoju snaju da ode da pabirči (skuplja ostatke po polju poslije žetve) u polju jednog rodjaka njenog pokojnog muža. I kad se Ruta vratila punih ruku, njena svekrva je znajući jevrejske običaje po kojim prvi rodjak pokojnika ima prav I obavezu da oženi udovicu. Podučila je Ruti, da pronadje mjesto na polju na kojem spava Voz (veleposjednik koji je Ruti dozvolio da pabirči) I da ode I legne kraj njegovih nogu, ne bi li dao Bog da se Voz smiluje I da je oženi. To se I desilo, kad se Voz probudio vidjevsi ovu poniznu djevojku kraj njegovih nogu, sažalio se I tražio je dozvolu od jos jednog blizeg rodjaka I dobio pravo da je oženi. Ruta je poslušavši svoju svekrvu, dobila zaštitu koju je trebala. Interesantno je da je od ovog Voza I Rute nastala kasnije kraljevska I mesijanska loza iz koje je potekao veliki kralj David (kome je Ruta bila baka) I Isus je potekao iz ove loze.
Uvjek ima neko iznad tebe kojeg ti je Bog dao. Drži se savjeta ili instrukcija koje si dobio od njih, pa ćeš dobiti I zaštitu ako dodje nevolja. Pitaš, šta ako nemam nikakvog autoriteta, nemam ni oca ni majku, nemam ni muža niti ženu, nemam ni poslodavc, tako da si došao na najviše mjesto u državi… Onda imaš Boga iznad sebe, I njegove sveštenike, njih poslušaj, pa ćeš imati zaštitu Gospodnju u onome šta činiš.
Sjećam se jedne tragične priče o djevojkama koje su posle neke hrišćanske svetkovine, željele da hodaju po vodi kao Petar kada ga je Isus pozvao ka sebi dok je hodao po void. Uzdale su se u Njegovu zaštitu, I sve tri su se udavile u hladnoj nabujaloj rijeci. Zašto ih Bog nije zaštitio? Zato što im to nije rekao da čine. Isus nije htio da posluša Sotonu u pustinji za vrijeme kušnje, da skoči sa najaviše crkve još mu je citirao Pismo: “Da je Gospod zapovijedio andjelima svojim da te sačuvaju”, a Isus mu odgovorio isto citirajući ispravne stihove iz Pisma: “Ne kušaj Gospoda Boga svojega” . Ako “te Bog čuva”, nećeš mokre kose voziti motor, nećeš sa maskom ulaziti u banku, nećeš sam sebe čuvati sa puškom na vratima. Ove jadne djevojke nijesu razumjele da je Isus rekao Petru da dodje kod njega, I zato što ga je poslušao zato je mogao da učini ovo čudo I našao se u rukama Isusovim. Jer, ako imaš Riječ od Boga onda možeš na njoj hodati, kad I nema nikakvog drugog oslonca, ako ne onda si u nevolji.
Upravo se radi o poslušnosti, jer kako bi mogla moja žena tražiti od mene zaštitu, ako samo sluša komšinice I po njihovim instrukcijama radi. Kako bi mogla moja djeca tražiti zaštitu od mene, ako pobjegnu od kuće I ne žele me za oca. Mene nije sramota, iako na dosta viskom položaju, da tražim mišljenje I odobrenje za odredjene postupke od mojih pretpostavljenih, pa mogu računati na njihovu zaštitu u slučaju pobune. Nije mi teško, čak sad i volim, iako mi je 40 godina, da se sa svojim ocem posavjetujem pred neku odluku, makar da čujem njegovo mišljenje. Uvjek smo ga slušali ja i brat, zato smo i imali onu zaštitu koju sam vam pomenuo.
I zato ako izostaje zaštite, ako te nevolja lomi u samoći, zapitaj se, da li si na svom putu možda izašao ISPOD OVOG KIŠOBRANA POSLUŠNOSTI, pa si prestao da poštuješ I slušaš svojega muža, iskusnije prijatelje, svoje stare roditelje, svoje dobre učitelje, svoje direktore, svoje sveštenike I konačno svojega Boga. Već si bio neke svoje bitke tvrdoglavo i oholo, ne pitajući nikog I upao u nevolju, pa sad na tvoj vapaj “Pomozi mi Oče”, “Kume, pomozi molim te” ili “Sačuvaj me Bože!” niko više ne odgovara.
Ubuduće prijatelju kad krećeš na put, uzmi KIŠOBRAN POSLUŠNOSTI, možda ti ipak bude potrebna zaštita od raznih padavina!
Коментари
Постави коментар