понедељак, 22. август 2011.

GUŠTERICA

Mnogo sam vremena proveo razmišljajući o vodjstu tokom života? Kako pronaći pravi put? Kako pronaći rješenje u odredjenim situacijama? Kako napraviti prave izbore? Jer često iako znaš kamo trebaš stići, neznaš kako? Ne znaš na koji način? Jer sam duboko ubjedjen da Makjaveliji nije u prvu, i da cilj ne opravdava sredstva. Ljudi se najmanje razlikuju u namjerama? A najviše se razlikuju u motivima i sredstvima kojim hoće da sprovedu u dijelo svoje namjere. Kako kaže ona izreka: „Put u pakao je popločan dobrim namjerama“. Mogao bih nabrojati mnogo kriminalnih radnji, koji su bili motivisani rješavanjem nekog egzistencijalnog pitanja, školovanja svoje djece, rješavanje stambenog pitanja, političkih poena, izgradnje nekih ifrastrukturnih i sl. projekata. I onda uhvaćeni u tom svom djelu, kao da su zbunjeni zašto, šta je grijeh što sam htio pomoći svojoj porodici, svojom firmi, svome gradu ili zemlji. Ali da ne idem dalje... Jer došao bi to krstaških ratova i inkvizicije, i svih onih zlodjela koji su učinjeni u ime Hrista. Mogli bi pričati o Jovanki Orleanki i svim onim revolucionarima, koji su zbog viših ciljeva, bili spremni da gaze zakon, da gaze tudje živote.
Ali pisaću i više o tome, samo sam htio da osvjetlim jedan aspekt istinskog vodjstva, koji sam u svome životu testirao i kojim vidim sa me je Bog vodio. Ceca mi je pročitala jedan čudan stih iz Mudrih izreka, koja kaže, „guštericu možeš rukom uhvatiti, a ipak se nalazi u carskoj palači.“. Smisao ove izreke je u tome, da gušterica iako je nepoželjna, iako se čini da je svaki čas mogu izbaciti iz carske palate, ona ipak uspjeva da se provuče kroz neke rupe u pukotinama dvorca i da ostane na takom viskom mjestu. Sigurno da ove izreke nisu pisane zbog guštera, nego zbog nas ljudi su pisane. Da razumijemo, da iako postoji otpor, iako postoji progon onih koji su drugačiji, oni ipak opstaju, oni ipak se nalaze na uzvišenim pozicijama.
NA svom putu, moraš imati strpljenje, moraš imati istrajnost... Kad znaš kuda ideš, i kad vjeruješ u uspješan ishod, prepreke podnosiš stojički. Odroni u rijeci, mogu za kratko zaustaviti tok. Kao što je Tara u jednom momentu bila zaustavljena, kada se obrušilo pola jednog grebena na nju. Zaustavila je tok, ali je Tara počela da nadolazi na tom mjestu, punila se do visine prepreke, i onda je počela da prodire korz pukotine. I onda je ta pukotina se sve više širila. Tara je sve više prodirala, već nakon 7 dana rijeka je odnosila prepreku i nastavila dalje u nešto izmjenjenom toku, ali uspjela je prodreti. Tiha voda brijeg roni....
Vidim sebe kao jedan brod na moru. Ako stoji. Ti korimilo možeš okretati lijevo ili desno, ali ništa se neće desiti. Ali ako brod ide, ono malo kormilo, koje je širine ljudskih ramena, i jedan jezičak ispod korita broda, kadar je okrenuti onoliki veliki brod. Ako hodamo ka onom u šta vjerujemo, ako nastavljamo da idemo dalje, mi možemo biti vodjeni tim kormilom. Sveto pismo kaže da je Riječ Božija to kormilo koje nas vodi. Šta nam vrijedi, ako znam šta činiti, a ostajemo pasivni i ne krećemo se. Takvi ne možemo biti vodjeni.
Zato pokrenimo se. Ako dodju prepreke, nemojmo ih ubijati, nemojmo ih psovati, nemojmo ih osudjivati, one nam služe da uzrastemo, da se podignemo, da postanemo silni kao Tara u svojim brzacima, i onda ćemo vidjeti kako brana popušta, kako se brijeg odranja, kako nas se otvara prostor za tok. I onda shvatićeš zajedno samnom, da iako guštericu možeš rukom uhvatiti, ona je i dalje u carskim palatama. Zato ne upinji se da obaraš zidove dvorca, da rušiš kraljevstva, ne upinji se da uništiš svoje neprijetelje koji traže tvoj život, koji traže da te uhvate, već prodji kroz one male pukotine koje ti svaki dan otvara Gospod, one male prolaze koji se naziru, i ne boj se, ni jedna ruka ljudska te ne može uhvatiti. Zato ne puinji se da im se dopadneš, da bi ostala u palati, i ne boj se što te ne vole, i što im nisi dopadljiva, kao gušterica. Jer ne mogu te oni izbaciti van i jer nisi njihovom voljom tu gdje jesi.
Ne boj ih se, ne pretvaraj im se, jer ti ćeš ostati u carskim odajama, jer te je On priprema za to mjesto. Ti ćeš ostati na uzvišenim prostorijama, suprotno volji tvojih progonitelja, ne će ti trebati ni jedno ljudsko oružje, ni jedan ljudska osveta, ni jedna ljudska glava, da bi sačuvao svoj život i došao na mjesto na koje si krenuo, na mjesto koje se za tebe priprema.