Ne znam sta kome znači ovo čuveno crnogorsko oro, kakvu simboliku za koga ima, ali kad pogledam ove momčine, koje su zagrljeni, koji su povezani, koji daju jedno drugom podršku, koji jedan drugog podižu i nose. Kao u kavu divnu gradjevinu, koja se diže iznad naših glava. Simbolizuje mi crkvu božiju koja se diže i stremi ka nebu. Sazidana o ljudi, ova gradjevina, je čvrsta koliko naše zajedništvo, koliko jedna spremnost, da se pruži ruka, da se da koljeno, da bi se drugi uspeo na tvoje rame. Taj svjetionik, ta kula koja se diže, nazidana na ljdskim srcima, čvrsta je koliko krotost onog što nosi druga svojega, što nosi njegove slabosti, pa jači nose slabije, pa stameniji čine temelj, a oni što se izdižu, kao vite jele, kao orlovi. Pa zar nisu sokolovi svi koji su svoje krilo raširili prema drugome, da bi se čvrsto uhvatili, da bi se pridržali. O, kada bi se cijela Crna Gora, bila kao njeno Oro, da se uhvatimo čvrsto, da nas ponese pjesma, da osjetimo tu silu zajedništva. O, kad bi se oni najjači ponizili da podignu svoju braću, a da se ne oholo oni koji stoje poviše, čitava bi Crna Gora u Kulu izrasla, u Crkvu se sazidala. Šta je Crkva, nego zajedničšvo dvoje ili troje ljudi, okupljenih oko Imena Gospodnjega. Sazidana od krvi i mesa, ne od kamenja i drva, ne od zlatnih i srebrnih niti relikvija, već sapletena od muškijeh žilavijeh ruku, koje se prepliću i spajaju u Jedno.
Može li se podići jedan narod, može li se zapjevati pjesma, a da nema ovog zajedništva. Zaista, ovaj Oro nas čini braćom, ako uzdižemo jedan drugoga. Ovaj Oro naš čini braćom, ako strimi ka nebu. Ovaj Oro obećava pobjedu, jer samo zajedno, jedan na drugome, možemo preskočiti zidove, možemo preskočiti prepreke koje neprijatelj podiže.
U psalmima čitam kako je divno kad braća žive zajedno, na tom mjestu je Gospod obećao svoj blagoslov i pomazanje. I kao da mogu vidjeti, da kada zajedno jedan sa drugim stremimo prema svome Nebu, onda se i Nebo spušta medju nas. I upravo je tu Gospod izabrao da živi, ne u kamenim zidinama, već u gradjevinama sazdanim od ljudi, i svaki je po jedan kamen te gradjevine koja se vjekovima podiže. I svaki se kamen kleše kamenom, svaki se uklapa jedan u drugoga, po savršenosti. I tu gradjevinu, i tu Crkvu, ni jedna vrata paklena neće nadvaladati. Nema te sile, na nebu i na zemlji, koja može srušiti crnogorsko oro.
Zaigrajmo braćo Crnogorci! Zapjevajmo svoju pjesmu! Uskliknimo OJHA! Neka radost ispuni tvoje i moje srce. Priglimo jedan drugoga. Podržimo jedan drugoga. Učinimo druge većim od sebe. Pa ćemo se vinuti, preko svojih granica, preko svoga nasledja, u prostore u koje naši stari nisu mogli ni sanjati. Zaigrajmo ponosno Oro, podignimo svoje glave na gore, pa će se Nebo spustiti medju nas, da bude kako na Nebu tako da bude ovdje na zemlji. A ta pra slika, je za mene ovaj divni, jedinstveni, neponovljivi u svijetu cijelom, crnogorski oro!
Može li se podići jedan narod, može li se zapjevati pjesma, a da nema ovog zajedništva. Zaista, ovaj Oro nas čini braćom, ako uzdižemo jedan drugoga. Ovaj Oro naš čini braćom, ako strimi ka nebu. Ovaj Oro obećava pobjedu, jer samo zajedno, jedan na drugome, možemo preskočiti zidove, možemo preskočiti prepreke koje neprijatelj podiže.
U psalmima čitam kako je divno kad braća žive zajedno, na tom mjestu je Gospod obećao svoj blagoslov i pomazanje. I kao da mogu vidjeti, da kada zajedno jedan sa drugim stremimo prema svome Nebu, onda se i Nebo spušta medju nas. I upravo je tu Gospod izabrao da živi, ne u kamenim zidinama, već u gradjevinama sazdanim od ljudi, i svaki je po jedan kamen te gradjevine koja se vjekovima podiže. I svaki se kamen kleše kamenom, svaki se uklapa jedan u drugoga, po savršenosti. I tu gradjevinu, i tu Crkvu, ni jedna vrata paklena neće nadvaladati. Nema te sile, na nebu i na zemlji, koja može srušiti crnogorsko oro.
Zaigrajmo braćo Crnogorci! Zapjevajmo svoju pjesmu! Uskliknimo OJHA! Neka radost ispuni tvoje i moje srce. Priglimo jedan drugoga. Podržimo jedan drugoga. Učinimo druge većim od sebe. Pa ćemo se vinuti, preko svojih granica, preko svoga nasledja, u prostore u koje naši stari nisu mogli ni sanjati. Zaigrajmo ponosno Oro, podignimo svoje glave na gore, pa će se Nebo spustiti medju nas, da bude kako na Nebu tako da bude ovdje na zemlji. A ta pra slika, je za mene ovaj divni, jedinstveni, neponovljivi u svijetu cijelom, crnogorski oro!
Коментари
Постави коментар