Пређи на главни садржај

STAV

Juče je neko od mojih prijatelja na FB, na vijest da sam imenovan u Pobjedu i da se radujem zbog toga, prokomentarisao: „Ako se radujes ti si već Pobijedio“. Zaista vjerujem da naša uvjerenja opredjeljuju naše životne stavove, a naši stavovi (pozitivni lili negativni) opredjeljuju naš uspjeh. Mala je vjerovatnoća da će neko sa negativnim stavom prema sebi ili prema onome što radi postići neki uspjeh.
Prekjuče mi je jedan rodjak ostao bez posla, njegov poslodavac mu nije produžio ugovor. A kao obrazloženje za taj čin je naveo, njegovo nezadovoljstvo poslom koji mu je dat i koje je par puta jasno pokazao. Citao sam da oko 2/3 razloga za otpuštanje sa posla, ispitani poslodavci su navele neke od razloga koji se tiču stava (negodovanja, medjusobni odnosi na poslu i sl).
Prepricacu jednu pricu koju sam citao, o jednoj osnovnoj skoli iz Amerike u kojoj je direktor škole pozvao tri profesora, saopstio im je da je njihova skola izabrana za odredjeni eksperimentalni program, i obavjestio ih je da su njih trojica izabrani kao naboljni profesori, da će voditi oko 90 učenika podjeljena u tri odeljenja, koji imaju naprosječne sposobnosti i koji su specijalno izabrani za program, da ih ne forsiraju po unaprijed utvrdjenom programu, nego da napreduju koliko sami djaci budu trazili. Svi su bili odusevljeni tim programom, i profesori i djaci. I na testu na kraju skolske godine, pokazalo se da su ta tri odeljenja imali za preko 20 do 30% bolji rezultat od ostalih odeljenja. Svi su bili odusevljeni, ali uslijedilo je iznenadjenje kada je sve prisutne direktor obavijestio da su zapravo svi djaci izabrani po slucajnom uzorku i da su prosjecnih normalnih sposobnosti. Onda su ta tri profesora reagovali da je onda objasnjenje uspjeha to sto su njih trojica najbolji profesori. Onda je uslijedilo drugo razocarenje, kada su saznali da su njihova imena izvucena nasumice iz sesira.
Sta govori ova prica, da je njihovo uvjerenje da su najboji opredjelilo njihove stavove i njihov odnos prema obavezama, pa su postigli natrosjecne rezultate. Zato obnovimo sliku u sebi o nama samima, posebno oni koji imaju kompleks nize vrijednosti, i ne gledajmo se ocima gubitnika, očima onih koji su nesposobni, koji nikad nece uspjeti. Ne budimo oni koji se paralisu pred problemima koji stoje pred njima. Već budimo, oni koji imaju mir i radost u svojem srcu i koji su zato već pobjednici, kao sa pocetka ovoga posta.
Zato nije bez značaja šta vjeruješ i u Koga vjeruješ? Jer će tvoja uvjerenja oprijediliti tvoje stavove, a tvoji stavovi opredijeliti kakav će biti ishod, Pobjeda ili poraz.

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski