self-control

Nakon izlaska iz vojne škole, tek sam razumio neke stvari o kojima danas pišem. Naime, u tom školskom internatu sam imao potpuno organizovan život, ustajanje u 5.45, jutarnje vježbanje, doručak, škola, ručak, odmor, učenje, večera, dnevnik, čišćenje prostorija, spavanje… I tako svaki dan 4 godine. Mislio sam da je to urnisalo moj život, žalio se svima na taj život, jer su mi uvjek oni drugi bili krivi, a zapravo učio sam jednoj od najkorisnijih lekcija svog života, učio sam se disciplini. Problem je nastao kada sam sve to napustio, došao na fakultet, živio daleko od roditelja, vanredne studije - bez potrebe da se ide na časove, sam sam trebao da organizujem život ako sam htio da uspjem. I eto problema, onda sam upoznao onog koji je bio moaj najveća prepreka na putu mojih ambicija I planova. To sam lično bio JA. Kada sam pobijedio sebe, I tačno se sjećam to je bio januar 1996.godine, kada sam se suocio sam sobom, onda sam ubrzo I zavrsio fakultet. Dobra je jedna izreka, koja kaže “da budalasti pokušavaju da osvoje svijet, a mudri pokušavaju da ovladaju sobom”.

Kad pogledaš biografiju velikih ljudi koji su postal neko, u sportu, u umjetnosti, u politici, vidjećeš da im je svima zajedničko da su imali snažnu samodispciplinu i vladali svojim životom. To je kada se treniraš i dispciplinovano radiš ono što moraš, da bi kasnije mogao raditi ono što želiš. Na tweeteru pratm nekog mog daljeg rodjaka Dušana Lajović, koji je počeo da postiže značajne rezulate u tenisu, i može se vidjeti da trenira do iznemoglosti, da se podvrgava ogromnoj disciplini, pa zato i postiže uspjeh.
Zapravo metanoja i jeste to, kada ovladaš onim što govoriš, misliš i djeluješ, tada se dešava preokret u životu. Ljudi misle da je najveće uzbudjenje kada rade stvari nagonski, kako ih nose trenutne emocije i euforija. Upravo je suprotno, najveći fleshevi se dešavaju kao plod zauzdavanja svojih riječi, misli, emocija i volje. Taj put te vodi do najuzbudljivijih mjesta, slatkoće plodova nastalih trudom.
I to se trenira neprestano. Kasnije dolazi spontanost i lakoća. Kao kada se uči jedrenje na dasci, ima mnogo padova, mnogo grešaka, mnogo pokušaja, ali polako kad uspješ ovladati onim jedrom, kada osjetiš snagu vjetra, sve manje ti je potrebna snaga da bi plovio. I onda kada vidis takvog surfera koji uživa na svojoj dasci, kako je postao jedno sa Vjetrom, kaže blago njemu kako uživa... I tako je.
Ko ne zauzdava svoj jezik, je kao grad bez zidina, koje može svako napasti i uništiti. Ko ne postavi stražu nad svojim negativnim mislima da ne sviju gnezdo i podmetnu ti kukavicije jaje, taj čovjek je kao brod bez kormila, nose ga stihije na hridinu.
I zato ako želimo da upoznamo sebe i da se ostvarimo kao ljudi, uhvatimo se u koštac sa onim najvećim neprijateljem, a to je smo mi sami, ona pala priroda u nama. Kad budemo ovladali sobom, možda će nam se dati i prilika da vladamo drugima. Zato se kontrolišimo!