Ravnoteža je temeljna potreba ljudske duše ... A usud je u tome što je život poput prelaska sa jedne na drugu obalu preko žice, gdje je svaki dan i svaki iskorak novi izazov za gubitak ravnoteže..
U karateu, koje sam kao dječak trenirao u kojem sam došao do pred crni pojas, bila je posebno vježbana ravnoteža prilikom udarca, a takodje trenirani smo kako da protivnika izbacimo iz ravnoteže. Ako uspiješ nekog izbaciti iz ravnoteže, on postaje laka meta za udarce i obaranje na patos. Čovjeka od 100 kg kad ispadne iz ravnoteže možete oboriti sa jednim jednostavnim kuranjem, kao da mu je 10kg.
Osjećam da je presudno važno da u životu uspijem da održim tu ravnotežu prema vani u pogledu pomenutih uloga, i unutar sebe u pogledu svojih emocija, snage i volje. To je jedno umijeće da budem dovoljno muž i otac u toku dana, a da ne zapostavim da budem dovoljno sin i rodjak. Da budem dovoljno direktora ili radnika na poslu ali da ne zapostavim svoj odmor i svoj duhovni i društveni život na drugoj strani.
I to je borba svaki dan. Ako uspješ u ponedjeljak da te neke poslovne obaveze ne izbace iz kolosjeka, ne znači da sjutra nećeš iznova morati da se izboriš za balans. Ovaj balans bi ja nazvao mir. To je kao kad nosiš na ramenu motku sa dvije kofe vode na krajevima, i sve dok je u ravnoteži taj teret se nosi sa lakoćom. Pokušaj to isto kada ti je jedna od kofi prazna, vidjećeš da to nošenje postaje noćna mora, i da će se ubrzo i ova druga kanta isprazniti.
Dok god su ti „pune kante i u privatnom i u poslovnom smislu“ one se nose sa lakoćom samo ako uspjevaš da se „nacentriraš“. To vam je kad i na poslu uspjevaš da zaradjuješ i da savjesno radiš, ali ne na uštrb privatnog života, da svojoj ženi pokušaš da posvetiš dovoljno pažnje (mada će vazda biti prigovora :-)).
I istina, uvjek ćeš trpjeti neke prigovore da nije to dovoljno pažnje koliko posvećuješ starim roditeljima, prigovore što odbijaš neke poslove van radnog vremena i vikende, što odbijaš neke skupove i projekte svojih bliskih rodjaka, što odbijaš neke izlaske sa svojim starim pajtosima.... I svi će biti po malo uskraćeni, ali vidjećeš da uspjevaš da zadržiš ravnotežu.
Ja sam čak otišao dotle da sam počeo da biježim od euforija svake vrste, ne volim ni neke super happy dogadjaje, glamurozne najave i slične SF projekte u kojim su milioni, avioni, kamioni, jer i to me izbacuje iz ravnoteže.
Ukoliko ne uspijem da se iskontrolišem, već se previše predam bilo čemu od navedenog u životu, to mi se obije o glavu. Umor i psihička iscrpljenost uzrok je svih stresova i depresija koje napadaju većinu ljudi koje poznajem. „Kada si umoran nisi sav svoj“ kaže ona reklama za čokoladice. E to je to... moraš zadržati mjeru inače si u problemu. I niko ti kasnije ne može pomoći.
Zato mir koji zadžavam kao malo vode na kašičici koju nosim u zubima, dok žongliram na zadnjem točku bicikla, da bih održao ravnotežu, eeee TAJ MIR NE DAM NIKOM.
U karateu, koje sam kao dječak trenirao u kojem sam došao do pred crni pojas, bila je posebno vježbana ravnoteža prilikom udarca, a takodje trenirani smo kako da protivnika izbacimo iz ravnoteže. Ako uspiješ nekog izbaciti iz ravnoteže, on postaje laka meta za udarce i obaranje na patos. Čovjeka od 100 kg kad ispadne iz ravnoteže možete oboriti sa jednim jednostavnim kuranjem, kao da mu je 10kg.
I to je borba svaki dan. Ako uspješ u ponedjeljak da te neke poslovne obaveze ne izbace iz kolosjeka, ne znači da sjutra nećeš iznova morati da se izboriš za balans. Ovaj balans bi ja nazvao mir. To je kao kad nosiš na ramenu motku sa dvije kofe vode na krajevima, i sve dok je u ravnoteži taj teret se nosi sa lakoćom. Pokušaj to isto kada ti je jedna od kofi prazna, vidjećeš da to nošenje postaje noćna mora, i da će se ubrzo i ova druga kanta isprazniti.
Dok god su ti „pune kante i u privatnom i u poslovnom smislu“ one se nose sa lakoćom samo ako uspjevaš da se „nacentriraš“. To vam je kad i na poslu uspjevaš da zaradjuješ i da savjesno radiš, ali ne na uštrb privatnog života, da svojoj ženi pokušaš da posvetiš dovoljno pažnje (mada će vazda biti prigovora :-)).
I istina, uvjek ćeš trpjeti neke prigovore da nije to dovoljno pažnje koliko posvećuješ starim roditeljima, prigovore što odbijaš neke poslove van radnog vremena i vikende, što odbijaš neke skupove i projekte svojih bliskih rodjaka, što odbijaš neke izlaske sa svojim starim pajtosima.... I svi će biti po malo uskraćeni, ali vidjećeš da uspjevaš da zadržiš ravnotežu.
Ja sam čak otišao dotle da sam počeo da biježim od euforija svake vrste, ne volim ni neke super happy dogadjaje, glamurozne najave i slične SF projekte u kojim su milioni, avioni, kamioni, jer i to me izbacuje iz ravnoteže.
Ukoliko ne uspijem da se iskontrolišem, već se previše predam bilo čemu od navedenog u životu, to mi se obije o glavu. Umor i psihička iscrpljenost uzrok je svih stresova i depresija koje napadaju većinu ljudi koje poznajem. „Kada si umoran nisi sav svoj“ kaže ona reklama za čokoladice. E to je to... moraš zadržati mjeru inače si u problemu. I niko ti kasnije ne može pomoći.
Zato mir koji zadžavam kao malo vode na kašičici koju nosim u zubima, dok žongliram na zadnjem točku bicikla, da bih održao ravnotežu, eeee TAJ MIR NE DAM NIKOM.
Коментари
Постави коментар