U životu sam nažalost bio nekoliko puta u prilici da doživim zastrašivanje od nekih ljudi. Dobijao direktne pretnje, sms poruke, pisma. Naravno postoje i druge vrste zastrašivanja, koje nijesu tako vidljivi, već se nalaze u našim glavama, prolaze nam kao neke slutnje, noćne more, crne misli, pa vidimo svoje namilije u sanduku i neke nemile scene nam prolaze pred očima. Siguran sam da je puno onih koji su bile „žrtve“ sličnog zastrašivanja. Pitamo se šta da uradimo u takvim situacijama.
Ja volim starozavjetne priče, koje uvjek za mene kriju neke dobre savjete i pouke. Jednu takvu sam juče čuo, koja nam može pomoći za ovakve situacje. Radi se o 8 vijeku p.n.e. Asirija je u to vrijeme bila rastuća svjetska sila, uspjela je da porobi sve pokrajne i države u gornjem toku Eufrata, i krenula je da osvaja sve i južno duž toka Jordana. Pale su sve države, palo je i sjeverno izrealsko kraljevstvo, čak i neki djelovi Jude (južnog izrealskog kraljevstva). Od te vijesti, krv u žilama se sledila pravednom kralju Ezekiji i čitavom narodu Jude, koji se sklonio u Jerusalim. U njima je nestalo hrabrosti, posebno kada je velika vojska došla ispred zidina Jerusalima. I onda Stiže pismo Ezekiji puno prijetnji i drugih laži, kako bi se obeshrabrio i predao pred vojskom, koja nije znala za poraz do tada.
Mene ovo podsjeća na mnoge situacije u našim životima, kada dobijemo vijest o nekoj „neizlečivoj bolesti“ kod naših najbližih, ili neke prijetnje o aktiviranju hipoteke nad kućom u kojoj živimo, ili druge neke situacije koje mogu doći u našem životu.
I onda je došla riječ od Gospoda preko jednog od najčuvenijih proroka starog zavjeta, proroka Isaije. Svodi se na sljedeće:
1. DAT JE NALOG NARODU DA NE ODGOVARA NA PRIJETNJE vojskovodje Asirije koje je ovaj svakodnevno izgovarao ispod zidina opsjednutog grada,
i drugo što mi je posebno ostalo upečatljivo, riječ
2. SMIJE TI SE I RUGA KĆI JERUSALIMSKA, NEĆEŠ TI UĆI U OVAJ GRAD I NEĆE TVOJE KOPLJE DOĆI DO ZIDINA
Smijeh je silno oružje protiv svakog pritiska i napetih atmosfera. Mene ume da spopadne kao neki „bolesni smijeh“ a zapravo to nije bolesan smijeh to je ispravan stav prema zastrašivanju. Treba mu se narugati. A šta mi radimo? Mi se rugamo onima koji su slabiji od nas, njima se ne pravdamo i ne umiljavamo. Prema njima pokazujemo silu. A trebamo upravo obrnuto činiti prema slabijima pokazati razumijevanje i strpljenje. A trebamo se narugati siledžijama, koji zastrašuju na pravdi Boga. Da im otvorimo osjeh u kojem se vidi 8 zuba i da mu se narugamo u lice... Da im glasno kažemo „HAHAHAHAHA“, i sa njima nema polemike, nema ubjedjivanja, nema šta da mu se pravdamo, jer silnik se ne da umilostiviti, njemu se treba oduprijeti bez straha. Pa mu onda jasno staviti do znanja da to što je naumio neće se desiti. Jer kao u ovoj priči što se desilo, onda je Neko drugi bio bitku za Jerusalim, ujutru je došla pošast i desetkovala neprijatelja, koji se bez borbe povukao od zidina i vratio kući. Ko u Istini stoji, Ona ga oslobađa od svakog ropstva. To sam se osvjedočio za sve ove godine, jer ništa se nije desilo od svih onih silnih pretnji kad god sam ovako postupio. U radosti je naša snaga.. Ko izgubi radost "skrati mu se sila",pise u Pismu.. Zato izaberi da ne se ne rugaš slabašnom, već se nasmijmo u lice onome od koga neko zastrašivanje dolazi , a možeš mu otpjevati neku pjesmu rugalicu, zajedno sa mnom.
Mene ovo podsjeća na mnoge situacije u našim životima, kada dobijemo vijest o nekoj „neizlečivoj bolesti“ kod naših najbližih, ili neke prijetnje o aktiviranju hipoteke nad kućom u kojoj živimo, ili druge neke situacije koje mogu doći u našem životu.
I onda je došla riječ od Gospoda preko jednog od najčuvenijih proroka starog zavjeta, proroka Isaije. Svodi se na sljedeće:
1. DAT JE NALOG NARODU DA NE ODGOVARA NA PRIJETNJE vojskovodje Asirije koje je ovaj svakodnevno izgovarao ispod zidina opsjednutog grada,
i drugo što mi je posebno ostalo upečatljivo, riječ
2. SMIJE TI SE I RUGA KĆI JERUSALIMSKA, NEĆEŠ TI UĆI U OVAJ GRAD I NEĆE TVOJE KOPLJE DOĆI DO ZIDINA
Smijeh je silno oružje protiv svakog pritiska i napetih atmosfera. Mene ume da spopadne kao neki „bolesni smijeh“ a zapravo to nije bolesan smijeh to je ispravan stav prema zastrašivanju. Treba mu se narugati. A šta mi radimo? Mi se rugamo onima koji su slabiji od nas, njima se ne pravdamo i ne umiljavamo. Prema njima pokazujemo silu. A trebamo upravo obrnuto činiti prema slabijima pokazati razumijevanje i strpljenje. A trebamo se narugati siledžijama, koji zastrašuju na pravdi Boga. Da im otvorimo osjeh u kojem se vidi 8 zuba i da mu se narugamo u lice... Da im glasno kažemo „HAHAHAHAHA“, i sa njima nema polemike, nema ubjedjivanja, nema šta da mu se pravdamo, jer silnik se ne da umilostiviti, njemu se treba oduprijeti bez straha. Pa mu onda jasno staviti do znanja da to što je naumio neće se desiti. Jer kao u ovoj priči što se desilo, onda je Neko drugi bio bitku za Jerusalim, ujutru je došla pošast i desetkovala neprijatelja, koji se bez borbe povukao od zidina i vratio kući. Ko u Istini stoji, Ona ga oslobađa od svakog ropstva. To sam se osvjedočio za sve ove godine, jer ništa se nije desilo od svih onih silnih pretnji kad god sam ovako postupio. U radosti je naša snaga.. Ko izgubi radost "skrati mu se sila",pise u Pismu.. Zato izaberi da ne se ne rugaš slabašnom, već se nasmijmo u lice onome od koga neko zastrašivanje dolazi , a možeš mu otpjevati neku pjesmu rugalicu, zajedno sa mnom.
Коментари
Постави коментар