Пређи на главни садржај

NISKOBUDŽETNI

Slušam izvještaj Nacionalne turističke organizacije, da u Crnoj Gori, u ISTOM periodu, boravi ISTI broj turista. I vjerujem da je tako. Jer prosto, to je to što mi sa postojećim brojem kapaciteta, infrastrukturom (voda, struja, putevi i dr) možemo da primimo turista. imamo oko 4000 hiljade ležaja visoke kategorije i to je sigurno sve puno. Reklo bi se da se ne može šta više uraditi.
A može, to je da učinimo dostupnim Crnu Goru, destinacijama koje pune ne samo špic sezone. Možemo sagraditi autoput do Srbije i Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali te destinacije pune samo špic sezone. Sjećam se da sam radeći u jednoj hotelskoj kompaniji. Davao takve ponude za srpsko tržište u van sezoni, da vam je skuplje bilo ostati kući. Ali odaziv je NULA. Znači van sezone, možeš da spuštaš koliko god hoćeš cijenu, ali nema efekata, čak ni na inostrano tržište se slabo reflektuje, zašto? Pa zato što je skupo doći avionom. Pa to tvoje korigovanje cijena, ispod svake ekonomije, nema velikih efekata na cijunu ukupnog aražmana. Npr. Bilo je jeftinije 7 dana na bazi all inclusive unašem hotelu (za 100 eura je bilo smještaj, ležaljka, 3 obroka, i beslatno piće i td), troduplo niže nego avionska karta do zemlje (300-350 eura od njemačke i nazad je bilo čarterom).
Šta hoću reći, jedini način da se sa postojećim kapacitetima napravimo neki rezultata, je da učinimo dostupnom Crnu Goru zapadnoj Evropi, je da oborimo cijene avio letova, i to na više načina. Ovo posebno jer postoji nevjerovatna konkurenciju u turizmu, sad ima oko 160 destinacija u svijetu koje se utrkuju sa nama (80tih godina je bilo manje od 30 destinacija). Znam da Vlada radi na tome da se uskoro zaključe ugovori sa niskobudžetnim avio prevoznicima, i to pozdravljam i to je jedina šansa. Mada to sve ide sporije nego što trka za gostom koji puni kapacitet 180-210 dana godišnje nameće.
Jeftinije bi bilo spustiti maksimalno cijene usluga Aerodoroma CG, uložiti u subvencije za LCC kompanije, nego autoputeve, renovirati pruge, neuporedivo. Teško je očekivati da će neko iz Francuske, Njemačke, Švajcarske i td. doći u Crnu Goru tim saobraćajem i kad se sve to sredi, a poebno ne Sjever Evrope. A neznatni uticaj će imati na turizam, jer kao što rekoh Srbi, Makedonci, Bosanci i dr. dolaze samo u špicu, a tada smo više nego preopterećeni.
Jeftinim avio linijama ne dolaze siromašni turisti. Dolaze individualni gosti, koji vole da istražuju, koji bukiraju privatne vile i pansione preko interneta. Oni plaćaju bolju cijenu, nego agencije, koje deru sa provizijama. To bi uslovilo da neki i manje kvalitetni kapaciteti budu popunjeni duže od 45 dana, i vrlo je moguće da bi turistički biznis procvjetao, promet odnosno noćenja povećao za oko 20%, što bi povećalo van-pansionsku potrošnju, a posledično i strane investicije i nove kapacitete u bliskoj budućnosti.
Tako da ako hoćemo da izbjegnemo da postanemo niskobudžetna destinacija, trebalo bi otvoriti širom vrata niskobužetnim avio prevoznicima.

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski