четвртак, 14. јул 2011.

DUŽINA – treća dimenzija

Danas, u vremenu brze hrane, kineskih aparata i posuđa za jednokratnu upotrebu, kratkim i ekstremnim zadovoljstvima, pričati o vječnosti, pisati o trajanju djeluje besmisleno... A mislim da upravo zbog toga, danas više nego ikad nam treba posjećanje na stvari koje odolijevaju prolaznosti, koje nadživljuju čovjeka . To je ta treća dimenizija, koja predstavlja sve ono što je ispred nas do u nadogled i sve ono što je bilo prije nas do u nedogled.
Od čega su napravljene najvrijednije stvari za koje znamo? Napravljena su od materijala koje odoljevaju vremenu. Velika je razlika izmedju gvoždja koje na otvorenom zardja i satrune za nekoliko godina i zlata koje sija uprskos vremena.
Volim kad na flaši vina rok trajanja piše: neograničeno. Za vino faktor vrijeme utiče tako što ga ne uporopašćava, već mu povećava vrijednost.
„Ljubav za jednu noć“ šta je naspram „ljubavi do kraja života i u dobru i u zlu“. Dati nekom takvu ljubav koja traje do kraja tvog života, ljubav koja nadživljuje, e to je već nešto vrijedno. To je nešto što se daje samo izabranima.
Volim jednu misao koju mi je jedan prijatelj dao za neke probleme koji su mi se desili: „Lave, ono što ima početak to ima i kraj, samo ono dobro koje dolazi od Boga ono nema ni početka ni kraja“. Meni pomaže pomisao „da svako zlo za jedno vrijeme“ i da se može prebroditi ako se ustraje.
A ova treća dimenzija o kojoj pišem nas podsjeća da postoje stvari koje nose klicu vječnosti u sebi. Istorija nam pokazuje da postoje ljudi čije je djelo nadživjelo njihove zemaljske dane. Njegoš to dobro kaže: „BLAGO ONOM KO DOVIJEKA ŽIVI IMAO SE RAŠTA I RODITI“. I zaista ima ljudi koji su otišli u vječnost, čiji je život pobijedio smrt, čije je djelo pobjedilo propadljivost, čiji riječi i dalje imaju silu. Te stvari su za mene vrijedne, one koje vjekovi i mileniji nisu oduzeli važnost i nisu oduzeli aktuelnost. Te riječi želim da kao sjeme sadim u svoje srce, tako da i u meni nikne život vječni.