уторак, 12. јул 2011.

ČETVRTA DIMENZIJA

Sjećam se jednog perioda provedenog u vojnom stacionaru na lijecenju, kao srednjoskolac prijw visw do 20 godin, koje je potrajalo preko 10 dana. Citao sam knjgu Stivena Hokinsa, koja je tek bila dosla na naše tržište. Knjiga je govorila o prostoru i vremenu. Zaista divna knjiga, koja je rapsaljivala moju mastu. I kao izvrstan matematicar, u to vrijeme je zaokupljala veliki dio mog vannastavnog interesovanja. Mozda je to bio bijeg iz onog sumornog kasarnaskog zivota, koji me je vodio u jedan novi svijet, u kojem su se galaksije sudarale, zvjeze dijelile, vrijeme stajalo. Davno je bilo, pa se i ne sjecam tacno detalja knjige, ali ono sto je u meni ostalo je razmisljanje o jednog dimenziji, koja izmice nasem oku. Jednoj stvarnosti koja stoji van ove 3 dimenzije (sirina, duzina i visina) u kojoj bivstvujemo.

Odlicno se sjecam KUPE VREMENA, uporedjivanje izmejdu dimenzija, kojim ovaj hedikepirani naucnik (vidjeli ste ga sigurno na TVu) dokazuje postojanje cetrvrte dimenzije. Osjecao sam iako su sve to bile odredjene teoreme, da se krije nesto u ovoj analizi.
Postoji definitivno nešto iznad onoga sto mozemo dotaci, omirisati, okusiti. Postoji jedna stvarnost koja je realnije od ove koju mozemo pogledom dosegnuti, uhom cuti i koju mozemo rijecima izraziti. Sto stoji van nasih 5 cula? Kako to da isti dogadjaj jedni vide kao propast, a drugi vide kao šansu? To je zato sto Postoji jos jedna dimenzija, u sta vjerujem, u kojoj vrijeme i prostor koji mi poznajemo nisu ogranicenje. U kojem pocetak, sredina i kraj su jedno. U kojem proslost, sadasnjost i budućnost su isto. Postoji nesto sto prevazilazi ljudski razum i razumijevanje.
Apostol Pavle koji je napisao vise od 1/3 Novog Zavjeta, na jednom mjestu kada govori o Hrsitovoj ljubavi koju je pokazao svijetu, govori o 4 dimenzije, sirini, duzini, visini + DUBINI. U narednim postovima govorisu o sva 4 aspekta stvarnosti iz NOVE perspektive, koja izmice nasem razumu. Covjek koji sagledava svoju realnost bez Boga u njoj, on zapravo ne sagladava tu stvarnost i izmiče mu suština. On je gledalac u tom pozoristu zivota, a ne akter na sceni i iza nje, poslije nje. To je samo podignuta i spustena zavjesa, to su samo glumci. On je gost a nije domacin. On ne vidi život, već samo njegov provizorijum. Konzumira proizvod a ne ostvaruje kreaciju. Zapravo ostaju slijepi za VISINU, ŠIRINU, DUŽINU i DUBINU...
Nastavice se...