понедељак, 20. јун 2011.

VJENAC OD VJETROVA

Da li je to vjetar
Ili od zime lišće drhće
Promrzli prsti u tvojoj kosi
Ili samo sa usana kaplje
Riječ moja gorko iskrena
Ovim oktobrom prošivena
Kao čojani kaputić
Za izlazak
U dugu hladnu noć
Koji nevješto sakriva tvoju golotinju
Suviše si bosa
Za ovu nemirnu slutnju
Koja me svojom drskošću vara
Pa mi se mute slike
Kao kaledioskop tvojih djevojačkih snova
Poberi preostale poljubce moje
Sa tvog obnaženog vrata
Pobacaj ih kao latice
Na ove umorne vojnike
Koji pobjednički trgom prolaze
Ali nekom tudjom zemljom
Kao da su nešto izgubili
Njihovi se pogledi mrse
U krošnji našeg drveta
Ispod kog si izgubila jedno pero
Kojim ti pišem ovaj vjenac od vjetrova
Čudnu si mapu ispisala svojim pogledima
Pa po njima gledam strane svijeta
I tražim mjesto
Gdje ću te ponovo sresti
Zaustavljenu u bezbrižnom trku
Dok hvataš poljske leptire
Suviše sretna za zdravu pamet
Kako li je divno stanovati
Na istoj planeti sa tobom
Zvijezde si ljubomorom začinila
Pa trepću jadne crvene
A onda kada dodje dan
Kad pobereš sve cvijeće
Koje za tebe podižem i pazim
Neka ti ne bude teško
Kada budeš odlazila
Sa vijencem od vjetrova