Lav Lajović Blog

Božje zapovjesti, ne funkcionišu u formi legalizma, odnosno moralisanja. Pismo je dato kao duhovna mapa Puta. Kad nas uči vjernosti Sebi ili ženi koju ti je dao, On to gleda na sljedeći način: Sine moj, samo sa jednom ženom možeš doživjeti sve. Hiljade da ih imaš, da imas toliko novaca da plaćaš novu kurvu svaki dan, ne samo da nećeš doživjeli ono sto ti pokusavam reći Svojim zapovjestima, nego ćeš izgubiti i mogućnost da doziviš to. Ono što ti samo jedna žena može dati, prava žena, tvoja žena. Ali samo onda ako uspješ da izgradiš dubok i sadržajan odnos, punu bliskost, iskrenost i otvorenost sa njom. Punu povezanost. To je Ono što je moja volja za Tebe. Ali za to je potrebno mnogo toga, a najviše vjernosti, povjerenja i istrajnosti. Potrebno je da se ne plašiš i voliš. E to je suština Božjih zapovjesti, draga braćo, jer sve nam je slobodno, ali nije nam sve na korist. Mudar čovjek je u potraži za ženom... Ne samo dok je nađe ili osvoji, nego do kraja života, on je traži u svako...

U dubinama teološkog promišljanja o spasenju i vječnoj sudbini duše, nailazimo na jedan paradoks koji zahtijeva pažljivo razmatranje. Ako je kazna za svaki grijeh ista – vječni pakao – kakav podsticaj imaju grešnici da promijene svoje ponašanje? Ovaj problem nije samo akademsko pitanje, već zadire u samu suštinu našeg razumijevanja Božje pravde i ljubavi. "Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima" (Jevrejima 12:6). Ove riječi otkrivaju fundamentalnu istinu o Božijoj pedagogiji – karanje nije odbacivanje, već izraz ljubavi. Samo oni koje Bog voli podvrgavaju se disciplini, a oni koji nisu kažnjavani, kako Pismo kaže, "daklem ste kopilad, a ne sinovi" (Jevrejima 12:8). Ali šta se dešava kada se predstavi ideja o vječnom paklu kao jednakoj kazni za sve grijehe, bez obzira na njihovu težinu? Takvo razumijevanje stvara moralnu ravnodušnost. Ako će osoba biti osuđena na iste muke za laganje kao i za ubistvo, kakav podsticaj ima da izbjegava tež...

Besmisleno je mnogo pričati o Bogu ljudima; ako odmah ne shvate Raspeće Hristovo srcem, njima je uzaludno dalje objašnjavati, pa ma koliko sebe nazivali vjernikom. Ko ne razumije da je Isus Hristos Gospod Bog, taj ima sulude predstave o bogu koji svoju milost uslovljava žrtvom nevinog čovjeka, pa nam je zbog toga oprostio. Da su junci, ovnovi i razne ptice mogle oslobađati od grijeha, bez potrebnog pokajanja i oboženja, ne bi u Starom zavjetu pisalo (Os 8:12–13): "Napisah mu velike stvari u zakonu svom; ali mu se čine kao nešto tuđe. Za žrtve, koje mi prinose, prinose meso i jedu ga; Gospod ih ne prima; sada će se opomenuti bezakonja njihova i pohodiće grijehe njihove; oni će se vratiti u Misir." Svako ko obara hristologiju na nivo čovjeka i proroka, taj ima predstavu o nemilosrdnom bogu, kojeg samo krv može zadovoljiti i njegov bijes umiriti. Bezumnici ne shvataju da samo onda kada se shvati da je Avraam lično umirao ona tri dana dok je hodao sa Isakom, svojim ljubljenim ...

Zlo uvijek provocira naš identitet: Obrazac iskušavanja Kroz biblijsku istoriju jasno se otkriva obrazac kojim zlo pristupa Božijim slugama: dovođenje u pitanje identiteta, provokacija na dokazivanje, napad na motive, te izolacija i ruganje. Ovaj obrazac nije slučajan, već predstavlja duboku strategiju kojom zlo pokušava da slomi čovjeka iznutra — kroz njegov identitet. Ne udara se najprije na postupke, već na samu srž onoga što osoba jeste. Obrazac iskušavanja 1. Dovođenje u pitanje identiteta: "Ako si..." U središtu svakog iskušavanja nalazi se pitanje identiteta. Zlo ne dolazi direktno s optužbom, već s perfidnim "Ako si...". Ova provokacija imlicira sumnju i podstiče čovjeka da se udalji od povjerenja u Boga i krene putem dokazivanja sebe drugom. 2. Provokacija na dokazivanje: zahtjev za čudom ili pokazivanjem moći Nakon što je identitet doveden u pitanje, sljedeći korak je izazivanje potrebe da se identitet potvrdi kroz djela sile, čuda ili spektakularn...

Ne možete učiti ljude o benefitima pobožnosti, iskrenosti i pomaganja drugima, a da ih ne upozorite na sve opasnosti koje to donosi. Nema na ovom svijetu gdje se pravednik može sakriti, nema te istine koja neće biti progonjena, ni pravednosti koja neće biti kažnjena, no blago tome kome ne dojadi činiti dobra i koji pretrpi progon i stradanje pravde radi, nemjerljiva je njegova plata na nebesima. To je puno Jevanđelje, jer nećemo mi bolje proći od Hrista, koji je bio prepun mudrosti, znanja o ljudima koji ga okružuju, moći da ih zaustavi u njihovima zlim naumima, pa ipak odlučio se da ne uzima sud u svoje ruke i prošao od ovog svijeta onako kako je prošao, išiban, raspet, izdan i ostavljen. No nije tu bio kraj, Bog Otac i Duh Sveti su ga vaskrsili, podigli sa najdubljeg dna na Nebeski tron. I tu istu silu smo primili i mi koji se krstismo u Njegovo Ime, da možemo činiti i veća djela nego On, ali veoma svjesni svih opasnosti koje dobrota izaziva i donosi. Zato volim Hrista, to je najd...

Ljubi Boga i bližnjega svog kao sebe samog – to je zapravo nemoguća zapovijest za nas ljude. Ne možemo na silu ni svaki dan kolače jesti, povraćalo bi nam se poslije samo nekoliko dana, a kamo li da na silu, svojom odlukom, oprostimo sebi za svoje promašaje, roditeljima ili prijateljima zbog njihovog odsustva, a posebno dušmanima koji nas povređuju ili nam čine nepravdu i teror. Mi smo ljudi najjadnija stvorenja na zemlji – od svih Božjih zapovijesti nijednu ne možemo ispunjavati na duge staze. Osim... i to jedino pod jednim uslovom – ako nas je kojim slučajem dotakla blagodat Božja i ako smo to osvijestili. Tek sa tom svjesnošću i slobodnom voljom mi počinjemo da se mijenjamo. To je vrsta preporoda koju može doživjeti čovjek koji otvori svoje srce i dušu za djelovanje Duha Svetoga, da ga uvede u proces oboženja. Jer samo onoliko koliko smo slični Hristu, na sliku Božju, toliko možemo voljeti Oca Nebeskog i ljude oko sebe. Samo tada možemo početi da činimo nešto korisno za druge,...