Постови

MOŽE LI JEDAN ČOVJEK PROMIJENITI STVAR?

Слика
Danas ćemo pogledati jednog od kontroverznih biblijskih heroja – Samsona, koji je bio vjerovatno najsnažniji čovjek koji je ikada živio. Kada bi Duh Gospodnji sišao na njega, imao je nadljudsku snagu. Vjerovatno ste čuli ovu priču, možda i gledali neki od filmova o njemu. Međutim, jedna stvar koju bih promijenio u svakoj slici Samsona jeste njegov izgled – uvijek ga prikazuju kao velikog, mišićavog čovjeka. Ali Biblija to ne kaže. Pismo kaže da je kada bi Duh Gospodnji došao na njega, imao nadnaravnu snagu – ne kaže ništa o tome da je bio krupan i mišićav. Njegova snaga nije dolazila od njega samog, dolazila je od Boga. Samson je bio sudija, a sudije su bile način na koji je Bog izbavljao Izrailj od neprijatelja prije nego što su imali careve – neka vrsta kombinacije proroka i junačkog ratnika. Njegovu priču nalazimo u 13. do 16. glavi Knjige o sudijama, i zanimljivo je da poslije njega nema više heroja u toj knjizi. Od 17. glave pa nadalje samo je spisak Izrailjeva grijeha i propasti....

Pismo proroka Ilije kralju Joramu

Слика
Kada bismo pisali istoriju nekog velikog naroda, morali bismo donijeti odluke o tome koje ćemo događaje uključiti i koje ličnosti istaći. Autor mora odabrati šta vidi kao presudno. Ta neizbježna selekcija oblikuje naše razumijevanje prošlosti. Zanimljivo je da u Svetom Pismu imamo zapis istorije Izrailja napisan od strane različitih autora u različitim vremenskim periodima. Često čitamo Knjige o carevima zajedno sa Dnevnicima misleći da je riječ o prostom ponavljanju iste građe. Ali nije tako. Slični su jer opisuju istu istoriju, ali postoje značajne razlike jer ih pišu različiti autori sa različitim teološkim naglascima i u različitim okolnostima. Knjige o carevima napisane su blizu početka vavilonskog izgnanstva. Narod je upravo odveden u ropstvo, i pisac pokušava da objasni zašto. Tema je grijeh careva i naroda koji je doveo do te katastrofe. Priča o tome kako su carevi vodili Izrailj u pobunu protiv Boga i kakve su bile posljedice te pobune. Dnevnici, s druge strane, napisani su na...

NEMA KARME

Слика
Ovolika priča o „karmi“ je baš otišla daleko. Kažu da su sve nepravde i nevolje koje ti se dešavaju zbog zločina koje si navodno uradio u prošlosti ili u prethodnim životima i da se sada prosto moraš lijepo pomiriti sa sudbinom, jer je, navodno, sve to neka pravda koja se sada sprovodi nad tobom, za koju si ti kriv, iako to ni ne znaš, ali mora da je tako. To je "karmički dug" kojeg plaćaš. Koje je ovo ludilo – da li ti ljudi nemaju objašnjenja ili su plaćeni od moćnika ovoga svijeta da se ljudi pomire sa zlom koje vlada, ne znam. Iako niko ne vidi tu karmu oko nas, nema ni istine ni pravde: tiranini samo napreduju i jačaju, a nevine žrtve stradaju nijemo i bez glasa... No slava Bogu, jer nam se objavi Jedina Istina, Put i Život. Objavi se u obliku onog Krsta, tj. Raspeća, o čemu nam svjedoči Hristos svojim stradanjem, ali i vaskrsenjem. On, koji je bio bez mane, zračio dobrotom, bio premudar i premoćan, nije doživio tobožnji „zakon privlačenja“ o kojem propovijedaju ovi, ...

Još o slobodi

Слика
Sloboda nije prosta i jalova mogućnost izbora. To da postoji nešto što se može izabrati, neka raskrsnica na sred livade, ne znači ništa. Kao kad bi birao izmeđe dva zla, u čemu bi bila tvoja sloboda ako svemu tome ne možeš reći NE. Sloboda zapravo nastaje tek kada možeš da biraš ono što je dobro za tebe, tačnije kada izabereš pravu stvar za svoju dušu, za svoje spasenje. Sloboda je imati htijenje i moć da izabereš sebe, da izabereš Hrista, odnosno da izabereš Boga. Sloboda je, u konačnom, iako apsurdno zvuči, kada iz dubine duše i potpunog razumijevanja možeš reći: Neka bude volja Tvoja Oče! I to da živiš. Oh, kako su moćne ove riječi, da se ne da objasniti ovim pisanijama, jer u tim riječima pokoravanja Njegovoj volji u sred ovih zastrašivanja i haosa, je srce slobode, slobode od ovog svijeta i njegovih moćnika, slobode od stihija u nama kojima se nijesmo umijeli i mogli oduprijeti. Sloboda je samo u Duhu Svetom, sve ostalo je robija.

NE BOJ SE LJUBAVI

Слика
Božje zapovjesti, ne funkcionišu u formi legalizma, odnosno moralisanja. Pismo je dato kao duhovna mapa Puta. Kad nas uči vjernosti Sebi ili ženi koju ti je dao, On to gleda na sljedeći način: Sine moj, samo sa jednom ženom možeš doživjeti sve. Hiljade da ih imaš, da imas toliko novaca da plaćaš novu kurvu svaki dan, ne samo da nećeš doživjeli ono sto ti pokusavam reći Svojim zapovjestima, nego ćeš izgubiti i mogućnost da doziviš to. Ono što ti samo jedna žena može dati, prava žena, tvoja žena. Ali samo onda ako uspješ da izgradiš dubok i sadržajan odnos, punu bliskost, iskrenost i otvorenost sa njom. Punu povezanost. To je Ono što je moja volja za Tebe. Ali za to je potrebno mnogo toga, a najviše vjernosti, povjerenja i istrajnosti. Potrebno je da se ne plašiš i voliš. E to je suština Božjih zapovjesti, draga braćo, jer sve nam je slobodno, ali nije nam sve na korist. Mudar čovjek je u potraži za ženom... Ne samo dok je nađe ili osvoji, nego do kraja života, on je traži u svako...

Paradoks naučavanja o vječnosti pakla

U dubinama teološkog promišljanja o spasenju i vječnoj sudbini duše, nailazimo na jedan paradoks koji zahtijeva pažljivo razmatranje. Ako je kazna za svaki grijeh ista – vječni pakao – kakav podsticaj imaju grešnici da promijene svoje ponašanje? Ovaj problem nije samo akademsko pitanje, već zadire u samu suštinu našeg razumijevanja Božje pravde i ljubavi. "Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima" (Jevrejima 12:6). Ove riječi otkrivaju fundamentalnu istinu o Božijoj pedagogiji – karanje nije odbacivanje, već izraz ljubavi. Samo oni koje Bog voli podvrgavaju se disciplini, a oni koji nisu kažnjavani, kako Pismo kaže, "daklem ste kopilad, a ne sinovi" (Jevrejima 12:8). Ali šta se dešava kada se predstavi ideja o vječnom paklu kao jednakoj kazni za sve grijehe, bez obzira na njihovu težinu? Takvo razumijevanje stvara moralnu ravnodušnost. Ako će osoba biti osuđena na iste muke za laganje kao i za ubistvo, kakav podsticaj ima da izbjegava tež...

Euharistija

Слика
Besmisleno je mnogo pričati o Bogu ljudima; ako odmah ne shvate Raspeće Hristovo srcem, njima je uzaludno dalje objašnjavati, pa ma koliko sebe nazivali vjernikom. Ko ne razumije da je Isus Hristos Gospod Bog, taj ima sulude predstave o bogu koji svoju milost uslovljava žrtvom nevinog čovjeka, pa nam je zbog toga oprostio. Da su junci, ovnovi i razne ptice mogle oslobađati od grijeha, bez potrebnog pokajanja i oboženja, ne bi u Starom zavjetu pisalo (Os 8:12–13): "Napisah mu velike stvari u zakonu svom; ali mu se čine kao nešto tuđe. Za žrtve, koje mi prinose, prinose meso i jedu ga; Gospod ih ne prima; sada će se opomenuti bezakonja njihova i pohodiće grijehe njihove; oni će se vratiti u Misir." Svako ko obara hristologiju na nivo čovjeka i proroka, taj ima predstavu o nemilosrdnom bogu, kojeg samo krv može zadovoljiti i njegov bijes umiriti. Bezumnici ne shvataju da samo onda kada se shvati da je Avraam lično umirao ona tri dana dok je hodao sa Isakom, svojim ljubljenim ...