Ovo je lični blog Lava Lajovića, protojereja Crnogorske pravoslavne crkve
Starac i more, jedno su
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
-
Plivao sam i grabio, želio mirne luke i dubine da dosegnem, a samo su se širile nove pučine i horizonti gdje više nije bilo ničeg, ničeg za što bih se uhvatio, a ispod mene bi se otvarali bezdani bez oslonca i počinka.
Dok ne shvatih da je počinak uvijek bio tu u meni, odmor i dubine u trenucima potpunog predanja i tišine. Jer more i starac su jedno.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju ...
Ja sam odrastao uz guslarske pjesme. Možda ne tako intezivno, ali zaista često je moj otac slušao guslarske pjesme, posebno vikendom u jutarnjim časovima. Uzgred, rodjeni stric i sva njegovar tri sina su znali da pjevaju uz gusle, a jedan od njih je imao dar i da ih pravi. Al od svih tih pjesama koje smo slušali, moja omiljena je bila „smrt popa Mila Jovovića“. Znao sam je napamet, a i sad čini mi se da nekoliko prvih strofa znam. Zaista divna pjesma. Ali uvjek me je čudio taj lik popa, koji je vodi četu, bio veliki junak, i koliko sam kasnije saznao, izvojevao velike bitke protiv tadašnjeg Trebinjskog paše. I onda „neko knjaz okleveta popa Mila Jovovič“. Pa ga Knjaz pozvao, ispred kule Lekovića, i u prisustvu drugih vojvoda, ponizio te mu reče: „NIT SI VODA NIT SI VINO“. Pop je burno reagovao, i da bi dokazao knjazu ko je on. Otišao je na utvrdjeni grad Nikšić da na megdan pozove kapetana turske vojske Mušovića, koji je važio za junaka. Ali mučkim plotunom sa zidina tragično je izg...
Njegoš svoje najveće djelo - Gorski vjenac počinje stihovima o velikanima njegovog vremena i to riječima "Iz grmena velikoga lafu trudno izać nije, u velikim narodima geniju se gnijezdo vije...". Jasno je da on je ovom simbolikom htio da naglasi da veliki narodi mogu iznjedriti i velike genije. Da ne može jedan čovjek sam po sebi stvoriti velika djela, bez tog nečeg kolektivnog što nosi u sebi, bez tog istorijskog konteksta i nivoa na kom se njegova nacija nalazi. Kad kažemo "velike nacije", ne mislim da je Njegoš mislio samo na brojčano velike, već prije svega prosvećane nacije. One su kao gnjijezda tj inkubatori koji mogu da porode jednog genija i njegova genijalna djela. Duboko sam siguran da je ovo tačno, "Jedna lasta ne čini proljeće" zar ne? Šta jedan čovjek može sam učiniti bez svoga naroda, pa ma koliki "laf" bio? Postoji sprega i uzročno posljedična veza, izmedju civilizacijskog nivoa jedne nacije i njihovih genija. Jedno drugo radja i d...
Коментари
Постави коментар