Voljeni

-
Mnogi bi željeli da su "voljeni", više nego da oni nekog vole. Kažu: Nijesam više ja budala, neću da budem nesrećan. Međutim, kada bi malo zagrebli ispod površine tih želja i priznali iskreno, oni zapravo žele da ih vole oni koje oni vole, a druge ljubavi ne prihvataju, čak i preziru. Shvatili bi da oni ostaju nesrećni i kada su "voljeni" i kada dobijaju ljubav od nekih drugih ljudi, ali njima nije to to, ta ljubav nije ljubav njihove ljubavi. Tu je kvaka.
Dođemo ovako ili onako, na onu staru biblijsku, da je blagoslovljenije (srećnije) davati nego primati. Prava sreća počinje od nas, kada smo mi inicijatori dobrih stvari i osjećanja, kada bez gorepomenutih kalkulacija ukazujemo ljubav, povjerenje i srdačnost prema onima koje nam život šalje. A Bog je pravedan i milostiv, doći će vrijeme kada će se i nama dati od onog za kim żudi naše srce, da naša sreća bude potpuna. <3

Коментари

  1. .6. фебруар 2026. 10:42

    Prijatelj me je upoznao sa dr Agbazarom, i nakon što sam sledila njegova uputstva i bacila ljubavnu čini, moj voljeni me je kontaktirao u roku od 48 sati. Izvinio se zbog bola koji mi je naneo i molio me da ponovo budemo zajedno. Sada smo srećno ponovo zajedno, a naša veza je jača nego ikad, jer on to radi i posluša sve što želim ili kažem. Ako se suočavate sa sličnim problemima u vezi, možete ga kontaktirati putem e-pošte; 📧 (agbazara@gmail.com) ili na WhatsApp 📞+2348104102662.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

-
Слика
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju ...
Прикажи све

POP MILO

-
Слика
Ja sam odrastao uz guslarske pjesme. Možda ne tako intezivno, ali zaista često je moj otac slušao guslarske pjesme, posebno vikendom u jutarnjim časovima. Uzgred, rodjeni stric i sva njegovar tri sina su znali da pjevaju uz gusle, a jedan od njih je imao dar i da ih pravi. Al od svih tih pjesama koje smo slušali, moja omiljena je bila „smrt popa Mila Jovovića“. Znao sam je napamet, a i sad čini mi se da nekoliko prvih strofa znam. Zaista divna pjesma. Ali uvjek me je čudio taj lik popa, koji je vodi četu, bio veliki junak, i koliko sam kasnije saznao, izvojevao velike bitke protiv tadašnjeg Trebinjskog paše. I onda „neko knjaz okleveta popa Mila Jovovič“. Pa ga Knjaz pozvao, ispred kule Lekovića, i u prisustvu drugih vojvoda, ponizio te mu reče: „NIT SI VODA NIT SI VINO“. Pop je burno reagovao, i da bi dokazao knjazu ko je on. Otišao je na utvrdjeni grad Nikšić da na megdan pozove kapetana turske vojske Mušovića, koji je važio za junaka. Ali mučkim plotunom sa zidina tragično je izg...
Прикажи све

Nepomenik

-
Слика
Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je ...
Прикажи све